TEŠKA ŽIVOTNA PRIČA ULIČNOG PJEVAČA IZ ZENICE DOBILA SRETAN KRAJ Mustafa Hrustić dobio i posao
Marija Šerifović založila se i učinila sve da uličnom pjevaču iz Zenice Mustafi Hrustiću obezbijedi normalan život, nakon što je na internetu saznala njegovu tešku životnu priču, a sada je u tome i uspjela.
Marija je poslije saznanja da Mustafa živi ispod mosta, jer nije imao novca da ostane u stanu koji je iznajmljivao, Zeničaninu prvo pružila finansijsku pomoć.
Prvo mu je platila godišnju kiriju za stan, te je Mustafa ponovo imao krov nad glavom. Međutim, na tome se nije zaustavila. Marija potom pomogla momku, koji je do tada zarađivao pjevanjem na ulici, da pronađe stalno zaposlenje, a sada se time i pohvalila na svom Instagram nalogu.
Marija nije precizirala o kojem poslu je riječ, ali se na fotografiji vidi da Mustafa potpisuje ugovor.
– Mustafa od danas ima i posao! Misija uspješna – napisala je Marija.
No, kako je sam otkrio, radiće sezonski posao na bazenu u rodnoj Zenici.
– Dobio sam posao, evo me na bazenu u Zenici, čekam drugog kolegu. Radiću sezonski posao ovdje na bazenu, kao pomoćni radnik. Sretan sam – otkrio je Mustafa.
Nažalost, njegova životna priča veoma je teška. Kao sedmogodišnji dječak ostao je bez roditelja, a ljudi koji su vodili brigu o njemu su ga od malih nogu primoravali da zarađuje. Tako je Mustafa izgubio pravo na sretno i bezbrižno djetinjstvo, ali i pravo na školovanje, zbog čega sada plaća cijenu.
– Ja sam od sedme godine pjevao na ulici. Otac mi je nastradao. Mi smo se survali niz pećinu automobilom. Otac nam je poginuo, a brat i ja smo ostali živi. Imam ožiljak na licu – počeo je svoju potresnu priču Mustafa.
-Tada su nas preuzeli drugi ljudi, pa smo morali raditi za druge. Ako ne doneseš dovoljno para, onda nam prijete batinama. Pa smo mi bježali od kuće. Nisam gledao da li je snijeg, kiša, spavao sam ispod balkona.
Iako nije pohađao nastavu, zahvaljujući internetu je naučio da čita i piše.
– Nisam išao u školu, ali sam preko interneta naučio da pišem i čitam. Pokušao bih i da se školujem, na sve pristajem, samo da imam svoj dom. Da ne razmišljam o kiriji. Ja bih radio i neki posao, da mi neko objasni kako se nešto radi, jer nisam išao u školu – iskreno kaže Hrustić, koji veliku zahvalnost duguje i komšijama.
(Telegraf)
