Prvi maj: Nekad i sad
Međunarodni praznik rada rada – Prvi maj ostao je upisan u kalendarima kao praznik koji se obilježava širom svijeta. U znak sjećanja na dan kada su radnici u Čikagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmosatno radno vrijeme.
Na prostorima današnjih državica, koje su bile udružene u lijepo uređenu Jugoslaviju, danas se sveo na roštiljanje, veselja na omiljenim izletištima, ponegdje je sačuvana jutarnja pleh muzika…. Iz državnog vrha stižu kurtoazne čestitke….
Nema više uranaka
Nekada su ljudi na ovim prostorima pjevali “Da nam živi, živi rad”, radovali se Prvom maju, jer su se otvarali novi fabrički pogoni, slavile radničke pobjede… A danas? Za prvi maj, ono što je ostalo od radnika organizuju mirne proteste ili na prvomajskim druženjima kukaju na sve teži položaj u društvu.
Uglavnom, danas se sve svodi na jednu rečenicu: “Ovdje nam je lijepo, u Njemačkoj je lova”! Uz Njemačku idu Amerika, Austrija, Švedska….
Nema više slavlja i veselja, uranaka i parada. Ta vremena su prošla. Nestala su s nestankom Jugoslavije. Ovo je mali podsjetnik na vremena kada se živjelo sretnije, na prvomajske praznike koji su se “spajali, pa se odlazilo čak i do Jadrana, Trsta….
U mnogim mjestima sve je počinjalo tradicionalnim prvomajskim urankom uz limenu muziku lokalnog gradskog orkestra. A onda bi glavnim ulicama paradirali radnici i seljaci, noseći crvene karanfile, transparente i zastave. Gradovi su bili oblepljeni plakatima na kojima su bile željeznice, njive, fabrike, novi traktori i poljoprivredna mašinerija.
Nije padala kiša
Običaj je bio da se ide na prvomajski uranak. Rano ujutru na dan praznika s porodicom, prijateljima i kolegama odlazilo se u prirodu. Dan se provodio u sportskim aktivnostima i raspaljivanju roštilja ili ražnja.
Zagrepčani su tog dana odlazili na Sljeme, Sarajlije na teferič na Ilidžu, Beograđani na obližnja izletišta, Avalu, Košutnjak… i skoro da se niko ko pamti ta vremena ne sjeća da je ikada 1. maja padala kiša! U izletničkoj korpi našle bi se razne đakonije koje su vrijedne domaćice pripremale, sokovi za djecu, pivo i špricer za odrasle…
Nijedna zvanična prvomajska proslava nije se mogla zamisliti bez „drugarske pjesme koja slavi rad“. Danas je nemoguće utvrditi ko je autor nezvanične himne praznika rada, pjesme bez koje je nekad bile nezamislive proslave na urancima uz volove na ražnju.
Ostale uspomene
Tih vremena više nema, ostale su uspomene. Nostalgija danas vlada srcima ljudi koji će i pustiti suzu za ugašenim ili porušenim fabrikama. Za vemenima kada se pjevalu radu! Samo jedan podatak, u Jugoslaviji su preuzeća I firme imali zakonsku obavezu da godišnje povećavaju broj uposlenih za 2 posto.
BONUS VIDEO
hypebih.ba/naj-portal.com/O.T.
