Stefan Karić, koji je danas nakon mjesec dana napustio pritvor, u ekskluzivnoj ispovjesti se javnosti konačno obratio prvi put nakon incidenta na svadbi sa Natašom Šavijom i nakon optužbi da joj je nanio teške tjelesne povrede.
– Iskreno, djevojka vjerovatno pored svega što joj se dogodilo može da izjavljuje svašta. Žao mi je kako joj se to dogodilo. Povreda sa okom, to ne znam kako joj se desilo. Mi smo imali koškanje, stvarno ne znam kako je povredila oko. Traje suđenje, dali smo izjavu i ona i ja, ja ne mogu bez advokata da dajem informacije. Tokom cijelog dana smo se čuli, ona me je pitala da ide sa mnom, ja sam malo popio, rekao sam joj da dođe. U jednom momentu je moj drug izašao po nju, ona se naljutila zbog toga. Onda, pošto joj nisam pružio toliko pažnje, ona je počela da histeriše i da vileni, to je bilo u toaletu. Jeste bilo koškanje, ona je meni lupila šamar i ja njoj, ali nisu to sada neki udarci da ja mogu nekog na taj način da povrijedim. Ja nikad nisam bio ranije nasilan, žao mi je, ima pravo da priča to i da bude bijesna. Njoj se to desilo što se desilo, poslije toga ona se vratila na proslavu. Poslije toga šta je radila, ja ne znam – rekao je Karić za “Pink.rs” i dodao:
– Mi se znamo, viđali smo se nekoliko puta, prije nekoliko godina i tako se nekako i dogodilo. Nismo bili zajedno – rekao je Karić, a onda progovorio o zatvorskim danima.
– Naravno da sam protiv nasilja. Jedan dječak je bio sa mnom u sobi. Da je bio u nekoj drugoj sobi ko zna šta bi mu se desilo. Mene su nevjerovatno ispoštovali u zatvoru. Meni je najbitnije da se moji prijatelji nađu porodici i da njima ne treba ništa. Ima i ljudi koji su me iznenadili. Svi su bili uz mene, uglavnom, i hvala im na tome. Znam da oni nisu radili to da bih im se ja odužio – istakao je Stefan i otkrio da li je pokušavao da stupi u kontakt sa Šavijom poslije incidenta.
– Iskreno, mislim da je prva stvar koju je trebalo da uradim da joj uputim poziv. Zbog svega što me je čekalo nisam mogao da je zovem, da ne bih uticao na svjedoka zbog cijelog procesa.
