Nakon masakra 3. maja u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru bila je zbunjena i pravna javnost, kako kaže profesorka Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu Vanja Bajović. Ona je ispričala šta u budućnosti može da očekuje dječaka (13) koji je priznao da je pucao.
“Kada je došlo do tragedije i zločina – javnost je bila zbunjena, ne samo laička nego i pravna javnost.
Nismo bili pripremljeni kao društvo da se ovako nešto desi. Postavljalo se pitanje – šta sada? To je dijete koje nije krivično odgovorno i prema njemu se ne može voditi krivični postupak ni prema maloljetnim učiniocima, a učinilac je provjeravao, kažu u medijima, da li je krivično odgovoran ili ne”, kazala je Bajović.
Istakla je da se pojavila sumnja da li će prema dječaku biti preduzete neke mjere.
“To je opštepoznata činjenica da je za svaku medicinsku intervenciju koja se preduzima nad djetetom potrebna saglasnost roditelja. Tu se postavljala dilema da li je potrebna saglasnost ako dijete zadržimo u psihijatrijskoj ustanovi. Ovdje je jednostavno jedino zakonsko uporište nađeno u zakonu o zdravstvenoj zaštiti lica sa mentalnim smetnjama”, rekla je sagovornica.
Prema njenim rečima, član 21. ovog zakona predviđa da se i bez pristanka lice može zadržati u psihijatrijskoj ustanovi ako ima mentalne smetnje ili je opasno po sebe ili druge.
“Tu ne treba saglasnost. Onda se postavlja pitanje da li ta odredba može da se odnosi na dijete? Jedan član tog zakona govori o proceduri suda kada se bez pristanka zadržava dijete. Nesporno je, dijete može biti zadržano bez pristanka roditelja, ali pod uslovom da ima mentalne smetnje ili je opasno po sebe ili druge. To je sve pod uslovom da je dijete opasno po sebe. Mi polazimo da ne možeš biti normalan, ako poubijaš sve te ljude. Sa druge strane imamo situaciju na ratištu da se vrše gnusni zločini, a opet su to heroji. Taj ko je sposoban da počini ubistvo, ne mora da se uvijek pođe od toga da nešto nije mentalno u redu. To je na psihijatrima da procijene. Ono što meni nije jasno, ako ima mentalne smetnje – kako to do 13. godine nisu primijetili roditelji, školski psiholog… Čuli smo i da se potukao na školi glume, tada je moralo da dođe do razgovora sa psiholozima. Kako nije vidio da pravi planove i predviđa taj zločin? Tu se radi o njegovoj odgovornosti, ali i odraslih – roditelja, psihologa i pedagoga”, objasnila je profesorka Pravnog fakulteta.
Zakon ne predviđa, prema njenim riječima, koliko može da traje zadržavanje u ustanovi.
“To zakon ne predviđa jer se polazi da to nije kazna nego zdravstvena mjera koja služi da njemu pomogne, ali se periodično provjerava. Šta to znači? Ako psihijatar procijeni da lice ima mentalne smetnje i da je opasno po sebe ili druge, ta procjena ide pred sud i sud donosi rješenje o zadržavanju. Sud svakih šest mjeseci je dužan da provjerava da li je mjera i dalje potrebna. Ne izričemo je unapred kao što izričemo kaznu, nego dok traje potreba za liječenjem. Koliko znam o učionicu masovnog ubistva iz Jabukovca – on je i dalje u ustanovi. Može da traje znači i doživotno, ali ako je potrebno liječenje, kazala je Bajović.
Sagovornica se dotakla i odgovornosti roditelja.
“Što se tiče odgovornosti roditelja imali smo situaciju da je otac učinioca imao pištolj u sefu i onda je maloljetnik znao šifru sefa i ocu je stavljeno na teret teško djelo protiv opšte opasnosti. Za to krivično djelo pravi se razlika da li je otac postupao sa umišljajem, što je kazna od 12 godina ili iz nehata od osam godina. Šta ćemo prema žrtvama, kakva je odgovornost roditelja za treća lica? Ako vaše dijete prouzrokuje štetu drugom licu, može da odgovara materijalno, što smo imali primjere i u vršnjačkom nasilju. Druga stvar, prekršajno roditelj može da odgovara za nešto što učini njihovo dijete. Krivično pravo polazi od individualne odgovornosti i roditelj nije odgovoran za izvršenje djela njihove krivični neodgovorne djece, sa čime se ja ne slažem”, kazala je sagovornica za TV Prva.
(Kurir.rs/Mondo/TV Prva)
