Nekadašnji bubnjar Saša Bata Imerović (54) nekada je sarađivao sa Šabanom Šaulićem, a danas se hrani u crkvenoj kuhinji.
-Svirao sam osam godina bubnjeve po kafanama s legendarnim Šabanom Šaulićem, a sada sam tu gdje jesam. Imao sam povredu oka i spriječen sam da radim. Da nemam obrok u crkvenoj kuhinji, bio bih gladan – rekao je Imerović.
Ekipa “Kurira” ga je zatekla u crkvenoj kuhinji pri Vjerskom dobrotvornom starateljstvu, čiji je koordinator episkop toplički Petar Bogdanović, gdje bude podijeljeno čak 2.000 obroka dnevno (nije broj korisnika, već obroka – op.a. ). Jedan od korisnika crkvene kuhinje je i nekadašnji bubnjar, kolega pokojnog pjevača Šabana Šaulića,
Inače, tamo po obrok ne dolaze samo beskućnici, dolaze i ljudi koji su stambeno obezbijeđeni, ali imaju mala primanja i nemaju za hranu. Dolaze i oni koji su se zadužili kreditima i ne ostaje im za obrok, a dolaze i oni koji plaćaju kiriju i nemaju dovoljno novca da sebi nešto skuhaju. U prostorijama narodne kuhinje oni su svi jednaki, a ono što je najbitnije, dočekani su toplom dobrodošlicom.
Saša Imerović zvani Bata kaže da je korisnik crkvene kuhinje oko pet godina.
– Radio sam i u “Obući Beograd” 22 godine i četiri mjeseca, međutim, imao sam povredu oka na radnom mjestu i dobijam novčanu pomoć od države za tjelesno oštećenje. Oko sam operisao u KBC “Zvezdara” 2009. godine. Ranije sam kao pomoć dobijao 15.000, a sada imam 22.000 dinara (oko 367 KM). Osam godina sam svirao sa Šabanom po kafanama, a da nisam poslušao njegov savjet, možda sada ne bih imao ni krov nad glavom – priča Imerović.
Dodaje da je stambeno obezbijeđen i to samo zato što mu je pjevač dao savet zlata vredan.
– Šaban mi je rekao: “Sine, nemoj da dozvoliš da budeš na ulici, imaš pare, kupi stan”. Tako sam kupio jednu garsonjeru kod Kalenić pijace. Lijepo sam zarađivao, lijepo sam živio od muzike, ali to je bilo drugo vrijeme. Da sam znao da ću da padnem, ja bih sjeo. Bubnjeve više ne sviram, nemam dovoljno novca i hranim se ovdje, hvala Bogu, nikome nisam dužan. Zahvalan sam volonterima Vjerskog dobrotvornog starateljstva i da zahvalim ocu Vladi i Vasi, koji se bore za nas. Da nema crkvene kuhinje, mnogi bi ostali gladni, pa i ja – zahvalan je Imerović.
Crkvena kuhinja je okrenuta svima onima koji su ugroženi, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili bilo kakvu drugu pripadnost. Jedino što je potrebno da ljudi urade kako bi ostvarili pravo na obrok jeste da dođu, da kažu da su gladni, da žele da ručaju. Dakle, ne postoji uslov, a nije potrebna ni lična karta.
Sveštenik Branislav Jocić, službenik Vjerskog dobrotvornog starateljstva, kaže za “Kurir” da VDS ima i brojne druge aktivnosti.
– Pomažemo porodicama koje imaju četvoro djece i više, ta pomoć nije sistematizovana nego se prilagođava potrebi porodice: Ako je potreban školski pribor, pomažemo u školskom priboru, ako treba obuća, onda obuća, hrana, higijenski paketi, besplatno ljetovanje. Na spisku imamo 120 porodica koje imaju četvoro i više djece. Pomažemo i samohrane roditelje. VDS ima i crkveni dom zdravlja, gdje korisnici imaju brojne zdravstvene usluge, tu su razne specijalnosti, od ljekara opšte prakse, interniste, stomatologa, neuropsihijatra… Potrebno je samo da zakažu pregled. Isto tako imamo i pravno savjetovalište, gdje pravnici i advokati pružaju besplatno pravne savete. Korisnici se svakog petka ovdje mogu okupati, promijeniti garderobu i ošišati se i obrijati, a utorkom imamo i apoteku gdje obezbjeđujemo lijekove za korisnike koji imaju ljekarski izveštaj i sve je besplatno – naglasio je Jocić.
BONUS VIDEO:
