Ljubav već stoljećima povezujemo sa srcem, „leptirićima“ u stomaku i klecanjem koljena, ali savremena istraživanja pokazuju da iskustvo ljubavi nije vezano za jedan organ niti jednu moždanu regiju. Kada ljudi opisuju kako je osjećaju, najčešće navode glavu, grudi i druge dijelove tijela, dok snimanja mozga pokazuju da se obrasci aktivnosti mijenjaju zavisno od toga volimo li partnera, dijete, prijatelja, kućnog ljubimca ili čak prirodu.
To ipak ne znači da naučnici mogu pokazati prstom na jedno mjesto i reći da upravo tu „stanuje“ ljubav. Dio istraživanja zasniva se na tome gdje ljudi sami prijavljuju tjelesne senzacije, a dio na moždanoj aktivnosti tokom zamišljanja različitih oblika ljubavi. Zajedno, međutim, nude zanimljivu sliku emocije koja uključuje mnogo više od simboličnog srca.
Nauka otkriva gdje „stanuje“ ljubav: Od leptirića u stomaku do klecanja koljena, ovo se događa u tijelu kada se zaljubimo
Koliko je ideja o „osjećanju emocija u tijelu“ stara pokazalo je istraživanje objavljeno 2024. godine u časopisu iScience. Naučnici su analizirali oko milion riječi iz novoasirskih tekstova na akadskom jeziku, nastalih između 934. i 612. godine prije nove ere, i tražili obrasce u kojima se riječi za emocije pojavljuju uz nazive pojedinih dijelova tijela.
Kod ljubavi su posebno često pronalazili veze sa srcem, jetrom i koljenima. Druge emocije imale su još neobičnije asocijacije iz današnje perspektive. Važno je, međutim, da istraživanje nije moglo pokazati šta su drevni ljudi doslovno fizički osjećali. Ono je analiziralo način na koji su o emocijama pisali i govorili, pa je preciznije reći da su ljubav jezički povezivali s tim dijelovima tijela.
Zbog toga je zanimljivo da izraz poput „klecaju mi koljena“ ima svojevrsnu paralelu u tekstovima starim nekoliko hiljada godina, iako iz toga ne možemo zaključiti da današnja metafora direktno potiče iz Mezopotamije.
Savremeni ljudi emocije također „smještaju“ u tijelo
Mnogo novija istraživanja koristila su sasvim drugačiji pristup. U studiji objavljenoj 2018. godine ukupno 1.026 učesnika procjenjivalo je različita subjektivna osjećanja, a 461 osoba učestvovala je u dijelu u kojem su na silueti tijela označavali gdje određeno stanje osjećaju. Istraživači su zaključili da su gotovo sva ispitivana osjećanja imala prepoznatljiv tjelesni obrazac.
Još veće istraživanje, objavljeno 2020, uključilo je 3.954 osobe iz 101 zemlje. Učesnici su označavali dijelove tijela u kojima osjećaju pojačanu ili smanjenu aktivnost tokom 13 emocija, a obrasci su bili iznenađujuće slični među različitim kulturama i spolovima.
Ovakve mape ipak ne treba tumačiti kao medicinske snimke. One prikazuju subjektivni osjećaj ljudi, gdje imaju dojam topline, napetosti, ubrzanog pulsa, nelagode ili druge promjene, a ne mjesto na kojem se emocija fizički nalazi.
Što je ljubav snažnija, više je osjećamo kroz cijelo tijelo
Posebno istraživanje iz 2023. pokušalo je mapirati čak 27 različitih vrsta ljubavi, od romantične i seksualne do roditeljske, prijateljske, ljubavi prema sebi, prirodi, Bogu ili nepoznatim ljudima.
Rezultati su pokazali zanimljiv obrazac: gotovo svi oblici ljubavi snažno su se povezivali s područjem glave, ali se kod intenzivnijih i bliskijih odnosa osjećaj širio mnogo dalje kroz tijelo. Romantična, seksualna i roditeljska ljubav pripadale su snažnije doživljenim oblicima, dok su udaljeniji oblici, poput ljubavi prema nepoznatim ljudima, bili lokalizovaniji.
Istraživači su pronašli i vezu između fizičkog i mentalnog intenziteta: što je neka vrsta ljubavi bila snažnije prijavljena u tijelu, ljudi su je uglavnom opisivali i kao snažniji te ugodniji mentalni doživljaj. Autori pritom upozoravaju da je uzorak bio demografski ograničen, s velikim udjelom mlađih i visokoobrazovanih žena, pa nije sigurno da bi identične mape dobili u svakoj populaciji.
Mozak razlikuje koga volimo
Naučnici su 2024. godine otišli korak dalje i pomoću funkcionalne magnetne rezonance pratili moždanu aktivnost kod 55 odraslih osoba dok su slušale kratke priče osmišljene da izazovu šest vrsta ljubavi: prema partneru, vlastitom djetetu, prijatelju, nepoznatoj osobi, kućnom ljubimcu i prirodi.
Najbliži međuljudski odnosi, posebno romantična i roditeljska ljubav, bili su povezani sa snažnijom i rasprostranjenijom aktivacijom dijelova moždanog sistema nagrade nego ljubav prema strancima, ljubimcima ili prirodi. Ljubav prema ljudima snažnije je uključivala i regije povezane sa socijalnom spoznajom, odnosno razumijevanjem drugih ljudi i njihovih namjera.
Kod ljubavi prema kućnim ljubimcima pojavio se posebno zanimljiv rezultat. Vlasnici pasa ili mačaka imali su snažniju aktivnost u određenim regijama socijalne spoznaje nego ljudi koji nisu imali ljubimce. Ljubav prema prirodi, s druge strane, više je uključivala vizuelna područja povezana s obradom prizora i prostora.
Zašto onda osjećamo „leptiriće“?
Kada se zaljubimo ili doživimo snažno uzbuđenje, emocija ne ostaje samo na nivou svjesnih misli. Mozak utiče na autonomni nervni sistem, koji reguliše rad srca, disanje, krvne sudove i probavni sistem. Zbog toga snažne emocije mogu biti praćene ubrzanim pulsom, toplinom, znojenjem, napetošću ili neobičnim osjećajem u stomaku.
To je jedan od razloga zbog kojeg metafore poput „srce mi lupa“, „imam leptiriće u stomaku“ ili „klecaju mi koljena“ zvuče toliko prirodno. One nisu doslovna karta mjesta na kojem se ljubav nalazi, već opisuju stvarne tjelesne senzacije koje mogu pratiti emocionalno stanje.
Nauka zato nije pronašla jedno sjedište ljubavi. Umjesto toga, sve više pokazuje da je ona iskustvo u kojem zajedno učestvuju mozak, nervni sistem i tijelo, a način na koji je osjećamo zavisi i od toga koga, ili šta, volimo.
BONUS VIDEO:
