Kosta Kecmanović, dječak ubica, koji je sa svega 13 godina u Osnovnoj školi ”Vladislav Ribnikar” usmrtio svojih devet vršnjaka i radnika obezbjeđenja, prije nego što je krenuo u svojoj krvavi pir, zanimao se samo za jednu stvar.
Naime, on je na internetu pretraživao ”da li u Srbiji postoji doživotna kazna zatvora.”
– Nisam znao da neću odgovarati, mislio sam da hoću, zbog toga sam na internetu gledao da li mogu da budem osuđen na doživotnu robiju. Želio sam da znam šta me čeka – navodno je istražiteljima rekao Kecmanović, piše “Republika”.
Ovo saznanje je dodatno zgrozilo javnost, jer je prema ovim nezvaničnim informacijama više mario za sebe i koliko godina zatvorske kazne ga čeka, dok za svoje žrtve nije imao milosti.
Prema zakonu, Kosta Kecmanović kao trinaestogodišnjak nije krivično odgovoran, niti može odgovarati, iako je u međuvremenu napunio 14 godina.
– Iako se sumnjalo da je namjerno stravičan zločin počinio prije nego što je napunio 14 godina, kada bi postao krivično odgovoran, on je navodno izjavio da nije znao za zakon ali da se interesovao da li će ako ubije djecu morati cijeli život da provede iza rešetaka – objašnjava izvor.
Podsjetimo, Kecmanović je iz kuće, iz sefa svog oca iznio dva pištolja kojima je usmrtio vršnjake i čuvara škole, a po izvršenom zločinu je mirno pozvao policiju, priznao djelo i sačekao službenike ispred zgrade škole.
– Prema onome što je izjavio, on u prvom trenutku nije znao da li je bilo koga ubio, navodno je rekao da nije video krv. Tek kasnije je saznao šta je učinio, ali se navodno ni tada nije pokajao niti izrazio iskreno žaljenje za životima koje je ugasio. Rekao je da je bio šikaniran i odbačen i da mu djeca nisu bila drugari, kao i da je to bio motiv, a da je ideju dobio gledajući jednu dokumentarnu seriju o ubicama iz škola – podsjeća sagovornik i dodaje da je Kecmanović pod stalnim nadzorom na Klinici za neuropsihijatriju za djecu i omladinu, na posebnom dječjem odjeljenju.
– U ovoj ustanovi on je pod nadzorom 24 sata. Ne može da izlazi napolje, razgovara sa drugom djecom ili da prima posjete. Nekoliko stručnih lica zaduženo je za razgovore sa njim, hranu dobija svakodnevno u sobi i praktično je njegov tretman sličan pritvorskom.
BONUS VIDEO:
