MARINA TUCAKOVIĆ KUPOVALA TEKSTOVE NEPOZNATIH I PREPODAVALA IH Ispovijest djevojke koja je napisala pjesme mnogima, a potpisana je čuvena hitmejkerka!

Djevojka koja je danas tekstopisac otkrila je kako je za male pare prodavala tekstove Marini Tucaković, a ona ih kasnije preprodavala kao svoje.

Hitmejkerka Marina Tucaković napisala je na hiljade pjesama koje su proslavile brojne muzičke zvijezde iz regije i izgradile im karijere. Međutim, godinama unazad kruži priča da je Marina kupovala pjesme od nepoznatih i preprodavala ih kao svoje, o čemu je za “Kurir” pričala i jedna djevojka koja tvrdi da je jedna od onih koja je za male pare Marini prodavala svoje tekstove.

Uspješan tekstopisac

– Danas sam ja uspješna kao tekstopisac, mogla bih tako da kažem, jer sam zadovoljna kako teče moja karijera. Cijene me kompozitori, lijepo sarađujemo, a i sa dosta pjevača imam korektan odnos, mada uglavnom ne komuniciram direktno s njima. Nije bilo tako od početka. Da nije bilo Marine Tucaković, ja se danas ne bih bavila ovim poslom, tačnije odustala bih! Zašto? Jednostavno, ne bih mogla da se izborim sa svim spletkama, prevarama, otimačinama i sa svim ružnim što donosi estradni svijet. A sve to ružno meni se desilo na samom početku – počela je priču i nastavila:

– Stihove pjesama pišem još od srednje škole, počela sam tako što sam izmišljala nove tekstove na već postojeće pjesme. Tako sam shvatila da imam talenat, ali kad sam upisala fakultet i htjela da se oprobam u tome zvanično, nisam znala kako stvari funkcionišu, kome da se obratim i da ponudim tekst. To je bilo prije desetak godina. Prvo sam pisala poznatim i manje poznatim pjevačima, slala sam im poruke preko društvenih mreža ili, ako dođem do njihovog broja, onda im se direktno obratim. Većina njih je bila pristojna, odgovarali su mi obično da im se dopadaju tekstovi, ali da bez melodije stihovi ništa ne znače, pa me onda upute da se javim nekom kompozitoru, i tako… I javila sam se jednom od najčuvenijih kompozitora, mislim da je to bilo 2013. godine. Poslije bezbroj dana natezanja konačno sam se našla s njim, čitao je moje tekstove, rekao da mu se jako dopadaju i da će me zvati uskoro da mi da melodiju po kojoj treba da napišem stihove. Nikad se više nije javio.

Kako ova djevojka tvrdi, tekst joj je ukraden.

Dobra reklama

– I svašta sam još doživjela, da ne dužim priču. Uglavnom, htjela sam da odustanem od pisanja kad mi se desila krađa. Jednom pjevaču sam napisala tekst, bio je vrlo fin i učtiv, a ja sam mu dala stihove i rekla da mi pare ne trebaju, već samo da me potpiše, jer bi to za mene bila dobra reklama. Obećao je sve. A onda je jednog dana objavio pjesmu i potpisao sebe kao autora. I taman kada sam tad, razočarana, ponižena i pokradena, htjela da odustanem od muzike, jedna drugarica, inače novinarka, kaže mi da je čula kao Marina od mladih autora kupuje tekstove i tako sam riješila da probam i ja, ubjeđena da će to biti još jedan propali pokušaj. Ali nešto me vuklo… Okrenula sam njen broj, bilo je jedno proljećno popodne, sjećam se svakog detalja! Marina se javlja na poziv, govorim joj ko sam i objašnjavam da imam neke tekstove, zbunila sam se, zamuckivala, vjerovatno iz straha da mi ne prekine vezu. Ali s druge strane čujem njen glas: “Pa to je divno. Vidim već po glasu da si neiskvarena. Koliko imaš godina?” Odgovaram joj, a mislim u sebi ova žena me zavitlava kulturno. Međutim, u tom kratkom razgovoru Marina sama predlaže da se vidimo za nedjelju dana u jednom kafiću na Vračaru, dogovorile smo se u koje vrijeme, i – dolazi taj dan! Ja sam ponijela pet tekstova za koje sam vjerovala da su dobri, došla sam na vrijeme na dogovoreno mesto, smjestila se za sto i poslije nekoliko minuta na vratima kafića vidim svima dobro poznatu plavušu, gospođu Marinu Tucaković – govori ona i dodaje:

– Mahnula sam joj i tad se na njenom licu stvorio veliki, topli osmijeh, koji je imala i svaki naredni put kad sam odlazila kod nje. Prišla mi je tad, rukovala se, sjela prekoputa i počela uobičajen razgovor, ko sam, šta sam, odakle sam, kako sam počela da pišem itd. Onda je došao konobar i Marina je rekla: “Ja ću džin-tonik, a cura…” Rekla sam kapućino. Onda je tražila da vidi moje tekstove. Moram da kažem da sam na taj sastanak sa velikom Marinom došla s mišlju da će ona možda pristati da uzme bar jedan moj tekst, za koji će mi platiti 100 ili 200 eura. Takve sam priče čula o njoj od svoje drugarice. Kad je pročitala moju prvu priču, rekla je: “Sa ovim ništa ne može da se uradi. Nije ljubavna pjesma, lijepa je, ali vjeruj mi da niko neće da snimi pjesmu o gitari.” Shvatila sam da je možda u pravu. Dok je čitala drugi tekst, nekoliko puta je podizala glavu i pitala me: “Jesi li ovo ti pisala?” Jako joj se svidjeo, bilo mi je jasno. Na kraju je taj papir odvojila s desne strane, a potom pročitala preostale tri pjesme koje su joj se takođe dopale.

– “Vidi ovako”, počela je, “i sama si se uvjerila da nijedan pevač neće da uzme stihove od nepoznatog autora, čak i ako ja nekome ponudim tvoje tekstove, niko neće htjeti da ispod pjesme piše tvoje ime, već moje. To je realnost. Ako želiš, ja ove pjesme mogu da otkupim od tebe, pa ćemo vremenom vidjeti da te uključim da budeš moj saradnik i malo-pomalo da se probiješ, da napraviš ime u poslu. ‘ajde, kaži koliko bi ti tražila za ove tekstove?” Odlučila sam da krenem sa nekom velikom cifrom, pa da se onda cjenkamo i nađemo napola. Kao iz topa sam rekla: “Marina, ja mislim da ovaj tekst koji se i vama najviše dopao vrijedi hiljadu eura, a ostale tri bih mogla da prodam za 700-800 eura.” Pogledala me i rekla: “Dobro, ne vrijede baš toliko, ali prvi je put i ja častim za sreću. Dođi sutra kod mene, ponesi ove četiri pesme i dobićeš novac.” Tako je i bilo. Sutradan sam otišla kod nje kući, vrata mi je otvorio čovjek koji je bio Marinin pomoćnik, on je znao da ja treba da dođem. Preuzeo je tekstove i isplatio mi 3.400 eura. Dakle, za jedan tekst, onaj najbolji, Marina mi je platila 1.000, a za ostala tri po 800. U naredne tri i po godine, sve dok se Marina nije razboljela, ja sam joj povremeno nosila pjesme, za koje mi je uredno plaćala od 500 do 800 eura. Bila sam često kod nje u kući, znam da su joj tada tekstove prodavali i drugi ljudi, a zapamtila sam da je Marina posebno cijenila jednog dečka koji se zove Siniša. Njega mi je pominjala da je sjajan pisac – izjavila je sada poznati tekstopisac čiji su tekstovi završili kod najpopularnijih izvođača:

– Pjesme koje sam ja pisala za Marinu, a ona ih dorađivala, oplemenjivala i obogatila, snimili su Ana Nikolić, Ceca Ražnatović, Aca Lukas, Dara, Seka Aleksić, Severina i mnogi drugi poznati pjevači. Oni su ih, kako sam čula sa više strane, Marini plaćali po 2.500 ili 3.000 eura. Ali niko od njih ne bi uzeo od mene tekst za 800, već bi taj isti tekst uzeli iz Marininih ruku i platili dva-tri puta više. Ne žalim ni zbog čega, naprotiv, vječno ću biti zahvalna Marini na ukazanoj šansi, na tome što me spojila sa kompozitorima, koji su, zahvaljujući njoj, počeli da me cijene i što su prestali da me gledaju kao balavicu. U stvari, žalim jako zbog toga što je Marina umrla, jer je bila dobar čovjek, pomagala je mnogima. Ona je bila kao mala fabrika, sabirni centar oko kojeg su se mladi autori okupljali i od nje učili zanat. Toga više nema.

(Republika)

BONUS VIDEO: