Miran razgovor i osjećaj sigurnosti mogu biti prvi korak ka rješavanju problema
Anksioznost je normalan dio odrastanja, ali kada strah i zabrinutost postanu učestali i počnu utjecati na svakodnevni život djeteta, važno je obratiti pažnju.
Promjene ponašanja
Dijete može postati povučenije, razdražljivo ili izbjegavati situacije koje su mu ranije bile sasvim uobičajene.
Neka djeca češće traže blizinu roditelja, teško se odvajaju ili stalno traže uvjeravanje da će sve biti u redu.
Fizički znakovi
Anksioznost se može pokazati i kroz fizičke tegobe.
Dijete može imati bolove u stomaku ili glavobolju, osjećati mučninu, biti napeto ili imati problema sa spavanjem.
Kod neke djece mogu se javiti i ubrzano disanje, znojenje ili lupanje srca, posebno u stresnim situacijama.
Kada potražiti pomoć
Povremeni strahovi dio su djetinjstva i sami po sebi ne znače da dijete ima anksiozni poremećaj.
Međutim, ako simptomi dugo traju, pogoršavaju se ili počnu ometati školu, igru, spavanje, druženje i svakodnevne aktivnosti, roditelji bi trebali razgovarati s pedijatrom ili stručnjakom za mentalno zdravlje djece.
Najvažnije je dijete saslušati bez ismijavanja i umanjivanja njegovih osjećaja. Miran razgovor i osjećaj sigurnosti mogu biti prvi korak ka rješavanju problema.
avaz.ba/hypebih.ba/R.K.
