Gladan i žedan pokucao na vrata Halida Bešlića i otvorila mu Sejda – taj dan nikad neće zaboraviti: “Bili smo već …”
Smajo Sulejmani, koji je kao dječak boravio u domu u Sarajevu, na društvenim mrežama je prošle godine podijelio sjećanje na susret sa suprugom Halida Bešlića – Sejdom, koji se dogodio 1986. godine i zauvijek mu promijenio život.

Objavu Smaje Sulejmanija prenosimo u cijelosti:
Gladan i žedan pokucao na vrata Halida Bešlića i otvorila mu Sejda
“Ovo na slici je supruga Halida Bešlića, upoznao sam je lično, kao i našeg dobrog Halida Bešlića…
Bio sam kao dječak u Domu 1986. na Humskoj 57 Pofalići, Sarajevo!
Subota je bila i mi smo kao domci dobili dozvolu za izlazak u grad (dozvola za grad se zaslužuje samo ako si dobar i poslušan), otišli smo ja i moj prijatelj iz doma (takođe domac) Zdjelar Dejan u grad i lutali najčešće oko željezničke stanice gdje se nalazile video igre u unutrašnjosti Želježnicke stanice (kod Safeta), a lutali bi tako pa sve do Ciglane (naselje).
Lutali bi po svakom sokaku, ulici ili mahali, istraživajući grad kroz naša lutanja, sve nam je bilo zanimljivo i u svemu smo vidjeli kao djeca ljepotu….
Bili smo već i žedni i gladni, pa smo u neku omanju i lijepu zgradu (gdje su ulazna vrata zgrade bila malo otvorena/oškrinuta) unišli u zgradu i pokucali na druga ili treća (ne sjećam se baš) vrata na kojima je pisalo prezime Bešlić.
Nedugo zatim smo čuli korake i otključavanja vrata.
Jedna teta nam je otvorila vrata, a kraj nje je bio neki mali lijepi dječak, i čim je otvorila vrata, gledajući onako poluzbunjeno u nas i prije nego li je išta i rekla, mi smo ko iz topa rekli:
“Mi smo iz Doma sa Pofalića”
“Teto možete li nam dati po čašu vode, žedni smo”
Ona nam je rekla naravno da mogu, a usput je pitala, a odakle ste draga djeco? A mi smo rekli da smo iz Doma sa Pofalića Humska 57.
Njen se zbunjeni pogled nekako odmah promijenio i raznježio i pretvorio u majčinski pogled. (jer svi su znali za dom za djecu na Humskoj 57 u Pofalićima)
Pitala je isto a jesmo li i gladni, a mi smo u glas rekli DA, jesmo teto!
Rekla je pričekajte, sad ću ja, i otišla je zajedno sa sinom, a nedugo zatim se vratila, držeći u rukama novaca koji nam dala i rekla da si za novac kupimo hranu, a njen mali sinčić je držao dvije Coca Cole koje nam je dao…
I rekla je dođite vi opet kada ste gladni!
Ta lijepa, tiha i kulturna žena prema nama se ponašala kao da nam je majka, tiho, razumljivo, dobroćudnog pogleda, a njen sinčić koji nam dao Coca Cole je u nas gledao ne kao u domce, već kao u svoju braću
Zahvalili smo joj i otišli smo, a našoj sreći nije bilo kraja, imalo smo novaca i za hrane i za igrica na Željezničkoj stanici, a Coca Cola nam je bila nešto kao luksuz i što se ne pije baš svaki dan!
“I tako pa sve do danas”
To, njeno ponašanje, njen nježni pogled, njena tiha riječ kao i ponašanje njenog sina su u meni i Dejanu stvorile osjećaj kao da nam je majka dala novaca i Coca Cole a ne neka nepoznata osoba/teta!
I tako, pa sve do danas čitavih 39 godina kada sam već odrastao i sada već čovjek/roditelj postao, ja nisam zaboravio taj njen majčinski pogled, njeno lice kao i pogled njenoga sina (kao da je to sve juče bilo, valjda se urezalo se u meni)!
Ova žena i majka sa slike je sa svojim gestom i dobrotom mi postala tada i majka i primjer moje budućnosti i kako treba biti u životu čovjek.
I zato hvala ti teta Sejdo od srca i zauvijek, nikada nisam zaboravio tebe, tvoju dobrotu i tvoj topli majčinski pogled, hvala ti za sve!
I, ako bog da, jednog dana možda te i sretnem i zagrlim i zahvalim za svu tvoju dobrotu i taj tvoj lijepi majčinski pogled!
Jer, to mi je želja još od 1986’ godine! Hvala ti od srca i volim te beskrajno!”
Sarajevo se danas oprašta od Sejde Bešlić: Posljednji ispraćaj na Barama Dženaza i ukop Sejde Bešlić obaviće se danas u 14:30 sati na Gradskom groblju Bare.

(hypebih.ba/G. Š.)