Kultni bosanskohercegovački tekstopisac, muzičar i jedan od osnivača pokreta “New primitives” Elvis J. Kurtović dugo se nije eksponirao u javnosti. Ipak je za “Dnevni avaz” vrlo rado i u svom osebujnom stilu govorio o zanimljivim i aktuelnim temama – muzičkoj sceni, političarima, sukobu između Seje Sexona i Neleta Karajlića.
Hljeba za sve
Dugo niste davali intervjue, zbog čega je ovaj trenutak specifičan pa ste to odlučili uraditi?
– Kao i sve kod mene – na nagovor prijatelja! „Dnevni avaz“ mi je drag pa sam ga i ubacio u pjesmu koju sam počeo pisati. Glavni lik je zabrinut zbog teške situacije u svijetu, kod nas i unutar porodice: “Čitam “Dnevni avaz”, na rubu sam plača, ratovi i krize, razvodi pjevača…”
Kako je Vama danas živjeti u BiH?
– Kažu da je život težak – ali proći će ! Moja je omiljena izreka: “Prostri se prema guberu”, a često koristim i “kako nam je – tako nam je” i kritikovanu “samo da ne puca!”. Ne znam zašto naše ljude koji govore „samo da ne puca!“ toliko kritikuju…
Jeste li ikada pomislili da odete?
– Uvijek sam bio realan i smatrao da ovakav neradnik kao ja ima veće šanse u sredini gdje se može osloniti na rodbinu i prijatelje. Meni rad stvara tegobe i škodi mi.
Kako gledate na sukob koji se dešava posljednjih dana na relaciji Sejo Sexon – Nele Karajlić?
– Ja u šali kažem da nisu trebali odlaziti iz “Elvisa”. Da su još u “Elvisu” – ne bi se svađali! Bilo bi tu hljeba za sve! No, ozbiljno – ako bih pozvao na popuštanje tenzija, osjetio bih se slično kao da organizujem one koncerte “YUTEL za mir”.
Elvis J. Kurtović i Nedim Tabaković Čuka pored biste velikog pisca Daria Džamonje u kultnom Šetalištu / Foto: Društvene mreže
Penzionerski dani
Kako komentirate današnju muzičku scenu u BiH?
– O kolegama sve najljepše, jer će i oni mene kritikovati kad budu davali intervjue… Ozbiljno, mada uvjeti nisu dobri, naši izvođači nalaze način da opet budu najpopularniji. Spomenimo od starijih Dinu Merlina, a od mlađih “Dubiozu kolektiv”. Ima puno vrijednih muzičara kod nas, ali ih neću spominjati jer ću nekoga zaboraviti pa će mi zamjeriti… Onda bolje nikoga…
Pišete li nove pjesme, šta Vam je inspiracija?
– Inspiraciju sam nekad nalazio slušajući ploče, a danas kradem s interneta… Evo one pjesme koju sam neki dan počeo o krizi u društvu i porodici:
“Brinem se za potomke, brinem se za nejač. Gledam kako svijet odlazi u helać… Čitam “Dnevni avaz”, na rubu sam plača. Ratovi i krize, razvodi pjevača…
Čitam komentare hejtera s Klixa. Znaju ko se švalera, znaju ko se fiksa…”
Iako je pitanje često postavljeno, kako to da su „Nadrealisti“ predvidjeli mnoge stvari koje se dešavaju?
– Posljednjih godina su se mediji malo okanili “Nadrealista” kada su uvidjeli šta su sve “Simpsonovi” pogodili! A i dosta ima namještanja na kladionicama pa je i to interesantnije… “Nadrealisti” su samo radili svoj posao – bavili se nelogičnostima, glupostima i apsurdima. A život je ispao još luđi…
Kako Vam Sarajevo danas izgleda?
– Kako sam se penzionisao, imam više vremena da bježim iz gradske vreve u okolinu koja je još predivna. Trebević, Skakavac, Crepoljsko su i lijepi i blizu, a ima još puno prekrasnih mjesta. Posebno bih istakao nekropole stećaka koje govore da se ovdje dugo živjelo i živjet će se – bez obzira na automobile i divlju gradnju…
Kakvu poruku imate za mlade zvijezde na estradi?
– Vježbajte! No ozbiljno im poručujem da ne zanemare školu. Ja sam završio građevinski fakultet i uvijek sam imao mogućnost da zaista radim kad se od muzike ne bi moglo živjeti. Srećom, kad je nestalo slave, ja sam nastavio “živjeti od stare slave” i nisam morao ići ozbiljno raditi. Kako sam vam već rekao – meni rad škodi i od rada osjećam tegobe…
Divim se političarima
Kako bi glasio naslov pjesme kada biste je pisali danas o BiH i njenim političarima?
– Morao bih nahvaliti njihove uspjehe! Toliko godina su isti na vlasti i za to treba veliki talent! Mislim da je Crnogorac Đukanović s 30 godina vladavine ušao i u Ginisovu knjigu rekorda.
Mene bi, da se probam baviti politikom, odmah smijenili i uhapsili – pa se divim današnjim političarima na ovim prostorima! Kako opstaju tolike godine!
U tuđini nema grebanja kod raje i rodbine kao kod nas i meni je ovdje najljepše…
