Dvije godine od zločina u Goraždu! Supruga ubijenog bivšeg fudbalera Almira Raščić: Greške su napravljene u prvih 48 sati

Dvije godine od zločina

Taj 13. januar počeo je kao sasvim običan dan, a završio kao najveća noćna mora u mom životu – rekla je Vildana

Dvije godine od zločina

Prije dvije godine, na današnji dan ubijen je Almir Raščić. Raščić je bio fudbaler, sportski radnik, privrednik. Bio je i brižni suprug i otac. Još uvijek nepoznata osoba pucala je u Raščića dok se, kroz pasaž zgrade u kojoj je živio u Goraždu, kretao prema parkiranom automobilu. Od posljedica teških povreda glave preminuo je deset dana kasnije.

– Taj 13. januar počeo je kao sasvim običan dan, a završio kao najveća noćna mora u mom životu. Nerado se sjećam te noći i čim dođe januar ne osjećam se dobro – kaže Almirova supruga Vildana Raščić na početku ispovijesti za „Dnevni avaz“.

Posljednji razgovor

Napad se desio oko 22 sata, kada je Almir krenuo po suprugu, koja je te noći bila kod svoje majke. Posljednji razgovor s njim oko 21.40, Vildana će pamtiti dok živi.

– Spremila sam dijete, koje je tada imalo sedam mjeseci, i čekala da dođe po nas. Nije se pojavio, zvala sam na telefon, ali se nije javljao. Onda mi se javio komšija koji ga je pronašao u lokvi krvi i rekao mi da je odvezen u Urgentni centar. Trčala sam kroz cijeli grad, preko mosta na drugu obalu, a usput sam i telefonirala, zvala sestru da joj kažem da mi je drugo dijete samo, Urgentni da vidim šta je. Trčala sam, ali sam imala osjećaj da idem korak naprijed, a nazad dva. Pred bolnicom rotacije, ušla sam i vidjela sve – priča Vildana za „Avaz“.

Kao ljekaru odmah joj je bilo jasno da je situacija teška, ali danima su se u njoj lomile emocije profesionalca i supruge.

– Pogledala sam zjenice i vidjela da je moždano mrtav, kasnije sam gledala nalaze, CT snimak. Jasno vam je sve, ali svih deset dana koliko je bio u komi nadate se da će se desiti neko čudo. Kada je neko vaš, nada do posljednjeg trena ne umire – dodaje Vildana.

Briga o djeci

S nepunih 10 godina ostala je bez oca, poginuo je braneći Goražde. Još jedna tragedija njen život pretvorila je u noćnu moru, teret brige o djeci pao je na nju, prvih mjeseci svi su bili tu, a na kraju je ostala gotovo sama.

– Majka je uz mene i par prijatelja. Bila sam primorana da se brzo pridignem, nisam imala vremena da tugujem. Radim posao pedijatra, koji je težak, odgovoran i koji traži 24-satnu pripravnost. Moram, kako bih djeci mogla nešto obezbijediti za njihovu budućnost – kaže Vildana.

Ne vjerujem im više ništa

Nakon vještačenja, poligrafskih ispitivanja i saslušanja, ubica je još na slobodi. Dileme je li istraga Tužilaštva i MUP-a BPK morala biti brža i efikasnija? Zašto mjesto zločina nije bilo dovoljno dugo osigurano? Kao i je li ključni period u istrazi adekvatno iskorišten?

– Ako ćete iskreno, ja njima više ne vjerujem ništa. Ljekar sam, imala sam na fakultetu sudsku medicinu i znam šta se te noći trebalo uraditi, a šta se nije uradilo. Mogu pričati šta hoće, greške su napravljene u prvih 48 sati. Kako u mom, tako i u njihovom poslu, te greške se ne mogu ispraviti i sada snosimo posljedice – ističe Vildana Raščić.