Bosanci i Hercegovci godišnje na kocku potroše skoro 2 milijarde KM!

Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim problemom širenja industrije igara na sreću, a podaci o novcu koji građani izdvajaju za klađenje i kockanje pokazuju koliko su ove aktivnosti postale zastupljene u društvu.

Tokom 2025. godine u kladionicama i kockarnicama evidentirano je čak 1,875 milijardi KM uplata, dok su u BiH registrovane 2.343 kladionice.

Bosanci i Hercegovci godišnje na kocku potroše skoro 2 milijarde KM!

Posebno zabrinjavaju upozorenja stručnjaka da se s kockanjem sve ranije susreću i djeca osnovnoškolskog uzrasta.

Prema podacima koje je objavio BHRT, dvije trećine registrovanih kladionica nalaze se u Federaciji BiH, dok se preostali dio nalazi u Republici Srpskoj.

Građani su tokom prošle godine u igre na sreću uplatili ukupno milijardu i 875 miliona KM. Istovremeno, u entitetske budžete od naknada za priređivanje igara na sreću i poreza na dobitke uplaćeno je oko 367 miliona KM.

Ipak, važno je naglasiti da ukupne uplate ne predstavljaju stvarni neto gubitak igrača, jer se dio novca vraća kroz isplaćene dobitke.

Podaci pokazuju i rast prihoda u Republici Srpskoj, gdje su prihodi od naknada za priređivanje igara na sreću i poreza na dobitke utrostručeni u odnosu na 2020. godinu.

Banja Luka kao mali Las Vegas

Koliko su kladionice postale dio svakodnevice, pokazuje primjer Banje Luke. Prema izvještaju BHRT-a, pojedine ulice stanovnici već nazivaju banjalučkim Las Vegasom.

U jednoj ulici nedaleko od centra grada nalazi se čak šest kladionica na udaljenosti od približno stotinu metara, a otvaranje sedme poslovnice već je u pripremi.

Velika koncentracija ovih objekata na malom prostoru ponovo otvara pitanje njihove dostupnosti, posebno kada se nalaze u blizini škola i mjesta na kojima borave djeca i mladi.

Kladionice u blizini škola

Istraživanje portala Detektor pokazalo je da se desetine kladionica nalaze u neposrednoj blizini osnovnih i srednjih škola.

Postoje i razlike u propisima između entiteta. U Federaciji BiH propisana je minimalna udaljenost kladionica od obrazovnih ustanova od 100 metara, dok u Republici Srpskoj, prema navodima iz istraživanja, ne postoji istovjetno zakonsko ograničenje.

Direktor Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Denis Džidić upozorava da je regulacija industrije igara na sreću otežana i zbog političkih i ekonomskih interesa.

On smatra da su pojedine vladajuće političke strukture povezane s dijelovima kladioničarske industrije, što može utjecati na spremnost vlasti da uvedu strožija pravila. U tom kontekstu spomenuo je HDZ i druge velike političke stranke.

Riječ je o njegovoj ocjeni političkih utjecaja na tržište, a ne o sudski utvrđenoj odgovornosti pojedinih stranaka.

Djeca počinju kockati već u osnovnoj školi

Posebno zabrinjavaju podaci o dobi u kojoj mladi dolaze u kontakt s kockanjem.

Džidić upozorava da se dobna granica spušta te da su zabilježeni slučajevi djece koja već u šestom razredu osnovne škole počinju kockati.

Prema njegovim riječima, kod pojedinih veoma mladih učenika prepoznata su i ponašanja koja mogu ukazivati na ozbiljne probleme s kockanjem.

Upozorio je i na slučajeve mladih čiji su dugovi povezani s kockanjem imali tragične posljedice.

Ipak, ova upozorenja ne predstavljaju podatak o ukupnom broju maloljetnika koji se kockaju u BiH, već ukazuju na ozbiljnost problema i potrebu za ranom prevencijom.

Posljedice osjećaju i porodice

Psiholog Marko Romić upozorava da ovisnost o kockanju ne pogađa samo osobu koja se kocka nego i cijelu porodicu.

Posebno su ugrožena djeca u porodicama u kojima jedan od roditelja ima problem s kockanjem. Ona se mogu suočiti s narušenim porodičnim odnosima, gubitkom povjerenja, finansijskom nesigurnošću i osjećajem manje vrijednosti.

Posljedice se mogu odraziti na njihovo samopouzdanje, emocionalni razvoj i odnose s drugim ljudima.

Zbog toga stručnjaci ističu da ovisnost o kockanju nije samo lični problem pojedinca već ozbiljan društveni i porodični izazov.

Ko će zaštititi najmlađe?

Dok industrija igara na sreću bilježi milijarde maraka uplata, a entitetski budžeti ostvaruju značajne prihode, sve se glasnije postavlja pitanje koliko se ulaže u prevenciju i liječenje ovisnosti.

Broj kladionica, njihova koncentracija u gradskim naseljima i upozorenja o sve mlađim igračima pokazuju da je potrebna ozbiljnija reakcija institucija.

Gotovo 1,9 milijardi KM uplata tokom jedne godine govori o razmjerama tržišta, ali upozorenje da se djeca već u osnovnoj školi susreću s kockanjem otvara mnogo važnije pitanje – kakve će posljedice ovakav trend ostaviti na buduće generacije?