BORBA ZA IDENTITET I NEOČEKIVANI SUSRET SA OCEM Zola ispričao dramu sa testiranja: Srce mi je lupalo kao ludo
Iako je svoj život gradio hrabro i uporno Lazar Čolić Zola nije bio pošteđen teških trenutaka koji su ga oblikovali iz senke. Iza njegove vedre spoljašnjosti krije se priča o odrastanju bez oca, čiji je nedostatak ostavio dubok trag, ali je istovremeno podstakao hrabre korake ka traženju istine.
Zola nikada nije javno isticao svoju emotivnu borbu koja je obilježila njegovo djetinjstvo. Odrastao je bez prisustva oca, što je za njega predstavljalo veliki izazov. Iako nije otvoreno govorio o tome, nedostatak očinske figure ostavio je dubok trag na njegovom emotivnom putovanju.
Srećom, Lazarova majka Bosa bila je stub podrške i ljubavi u njegovom životu. Ona je, uz sve nedaće, uspjela da bude i otac i majka, pružajući mu neophodnu ljubav i podršku. Njihova veza ostala je neraskidiva i danas, te svedočeći o snazi majčinske ljubavi.
U jednom iskrenom intervjuu Zola je otkrio djelić svoje priče koja se dugo krila od javnosti. Rođen je u Sremskoj Mitrovici, a njegovi roditelji su se rastali prije nego što je došao na svijet. Otac je otišao u inostranstvo, ostavljajući majku Bosu da se sama bori za svoje i Lazarovo mjesto “pod suncem”.
– Kada sam imao 12 godina, majka je na nagovor svojih drugarica pritisla mog oca da se uradi DNK analiza i zvanično potvrdi očinstvo. On se u Njemačkoj već oženio i dobio dve kćerke, počeo novi život. Došao je poslije mjesec dana i tada sam ga prvi put vidio. Sjećam se tog dana, kao da je juče bilo… Predveče smo majka i ja došli u jedan lokal da se nađemo sa njim i njegovom ženom. Srce mi se uzlupalo kada se ispred lokala zaustavio auto sa njemačkim registarskim tablicama.
Bosa ga nije vidjela 12 godina, ja Zola nikada…
– U očima sam mu video da mu je sve jasno i da je svjestan da sam njegov sin. Majka mu je rekla da to možemo da riješimo finim putem ili preko suda i da hoće da u mojoj krštenici stoji ime oca… Mjesec dana kasnije otišli smo u Banju Luku da odradimo DNK analizu. Ovo nikome nikada nisam pričao… Imao sam strašnu tremu. Pojma nisam imao šta je to DNK. Pretpostavio sam da nije ništa strašno, jer me majka ne bi dovela u opasnost. Kad smo uši u tu prostoriju gdje je trebalo da nam uzmu krv ili nešto na analizu, moj otac se naglo okrenuo. Nešto ga je presjeklo i rekao je majci: Znaš šta, jasno je meni da je on moj sin. To što treba da platimo analizu, bolje da dam vama. A meni je rekao: Od sada, ako te neko pita imaš li tatu, reci da imaš. Ja sam tvoj tata – ispričao je Zola u jednom intervjuu prije dvije godine i dodao da ima i sestre po ocu u Njemačkoj, ali da ih, nažalost, nije upoznao.
Nakon mnogo godina, Lazar je uspio da ostvari kontakt sa svojim ocem. Emotivan susret, koji je opisao kao trenutak koji je promijenio njegov život, donio mu je potvrdu očinstva koju je dugo tražio. Bez obzira na izazove i neočekivane prepreke, Lazar i njegov otac su pronašli svoj put ka međusobnom razumijevanju.
BONUS VIDEO: