Došao nam je mubarek mjesec ramazan, mjesec solidarnosti, pravde, brige i ljubavi za druge. Sa mjesecom ramazana stigla je i šesta godišnjica strašnog terorističkog napada u njemačkom gradu Hanau (19. februara 2020.) , u kojem je ubijen i mladi Bosanac Hamza Kurtović.
Bolna ispovijest Armina Kurtovića
Armin Kurtović, otac rahmetli Hamze, već godinama vodi tešku, ali časnu i poštenu borbu za istinu i pravdu, pravdu za njegovog Hamzu. To nije samo njegova lična borba, to je borba protiv nacionalizma, mržnje i ozbiljnih propusta institucija, koje su dovele do tog zločina.
Roditelje rahmetli Hamze Kurtovića, Dijanu i Armina sreli smo, a gdje bi drugo, već na glavnom gradskom groblju grada Hanau, pored mezara njihovog sina Hamze. To je ujedno i njihov svakodnevni ritual života.
– Prošlo je šest godina od ubistva mog Hamze, ali kao da je sve jučer dešavalo. Borimo se da shvatimo da se Hamza nikad više neće vratiti. A borimo se i sa kompletnom gradskom strukturom koja je stopostotno zakazala kada se sve to dešavalo.
Vi ste Armine odmah poslije Hamzine dženaze krenuli u pravnu borbu, u borbu za istinom. Da nije bio u pitanju tek neki psihopata koji je nesumice ubijao mlade, nevine ljude? Ta borba traje i danas. Dokle ste stigli, šta ste uspjeli dokazati?
– Sve što sam u startu rekao, to se i dokazalo. Da ubica nikada nije smioo oružje da ima, da je dvadeset godina telefon bio pokvaren i da su požarna vrata u objektu gdje je Hamza ubijen, bila zaključana. Ljudi to u Njemačkoj ne znaju, nisam ni ja znao, ali sam sada naučio. U Njemačkoj je njihovo tužilaštvo pod kontrolom politike i, to sve legalno. Ministar pravde nazove i kaže to i to se ne smije dirati i, tužilaštvo to ne dira. Sada se stiglo do Ustavnog suda u gradu Karlsruhe, pa ćemo da vidimo šta će oni da kažu na sve to. Ako oni kažu da je sve ok, onda idemo za Strazburg.
Istina i pravda
Armine, da li ste vi jedini roditelj i Vaša porodica od svih roditelja nastradalih koji su se nastavili boriti da se pravda dokaže?
– U startu samo smo htjeli istinu i pravdu i, ništa više drugo. Nudili su mi mnoge druge stvari, ali mi nismo htjeli da prihvatimo. Da budem konkretniji, kompletan njemački sistem je htio da me potkupi, ali mi porodično to nismo htjeli. Jednostavno nismo nikako mogli da na to pristanemo. Jer šta god da su nam ponudili i bilo šta da smo uzeli niti ja, niti moja supruga ništa nećemo ponijeti na onaj svijet. Ali, ne radi se tu više ni o meni, niti o mojoj porodici, radi se o mom rahmetli Hamzi.
Tri moždana udara
Ova borba za pravdom i istinom, nije ni lagana, ali nije ni jeftina?
– Sada ću da budem iskren, od momenta kada je moj Hamza ubijen ja sam doživio tri moždana udara, ostao sam pedeset posto invalid. Ali, nemam mira, ne stajem niti ću da stanem. Sve to ide na zdravlje i mnogo je skupo. Samo u prošloj godini smo 150 000 eura dali profesoru, advokatima. To su samo advokatski troškovi, a da ne govorim o našim putovanjima, odlascima, dolascima, ali ja za to ne tražim nikakav novac.
Da li ste zadovoljni onim što su vaši advokati uradili?
– Uradili su sve ono što je u njihovim mogućnostima, nikada nisam tražio da se to ili to uradi preko noći. Ja ili mi, moja porodica veoma dobro znamo sa kim se borimo. To je jedna duga borba i trajaće i, ako dragi Bog dovest ćemo je do kraja.
Svjesno ste i sa pravom ušli u borbu sa njemačkim sistemom. Da li Vam stvaraju probleme ili su Vas pustili da radite svoj posao?
– U samom startu je bilo problema, zastrašivanja, poziva, ali to kod mene vode ne pije. Ljuti Krajišnik ide u daljnu borbu i, samo se bojim dragog Allaha i nikog više.
Da li Vam je neko od bh. institucija, političara, bh. klubova, džemata u Njemačkoj ponudio novčanu ili bilo koji drug vid pomoći?
Izostala podrška BiH
– Jako mi je u početku bilo neugodno kada bi sjedio sa porodicama ostalih poginulih i ubijenih, a kada bi oni pričali kakvu su podršku i šta su sve dobili u zemljama porijekla. A, tu su ulice, biblioteke, parkove, spomenike, a sve to je nazvano po njihovoj nastradaloj djeci. A, moj Hamza to nije dobio u BiH. Tražili smo pomoć, a pomagali su nam ljudi kao pojedinci, ali nije ni jedna institucija. Na naš apel za pomoć nije se odzvao niko, kako u BiH, tako isto ni u Njemačkoj.
Imate još troje djece, dva sina i kćerku, a kćerka je također ušla u ovu borbu. Koliko vas je sve to porodično uzdrmalo, presjeklo, jer borba još traje?
– Svako od nas liježe i ustaje sa ovom borbom. To nije nešto što može čovjek tek tako da zaboravi. A, trajat će sve dok pravda ne bude zadovoljena. Kada se pravda zadovolji i mi ćemo konačno porodično da nađemo smiraj.
Koji je krajnji cilj, da biste nad mezarom Vašeg sina Hamze mogli da kažete, da ste sve završili onako, kako je trebalo da se završi?
– Telefon za hitne slučajeve u policiji u gradu Hanau je dvadeset godina bio u kvaru, požarna vrata u objektu u kojem je moj Hamza bio ubijen bila su zaključana. A policija je svojevremeno naredila da se zaključaju. Ta vrata su godinama bila zaključana i svi su znali za to, od institucija, policije, grada. Hamza nikada nije bio kažnjavan niti se bilo kad vodila bilo kakva istraga protiv njega.
– Obdukcija njegovog tijela bila je čista, nije bilo ni alkohola ni droge. Cilj mi je da policajac, a mi znamo ko je, koji je naredio da se ta vrata drže zaključana, koja su mogla biti vrata spasa za mog Hamzu, izvede pred sud i da mu se sudi za takvu odluku. On je još u službi i to je strašno. Tu bi na neki način bio kraj moje borbe i znao bi da sam sve uradio da se pravda zadovolji. Savjest bi mi bila čista u tom slučaju.
Da sam ga zagrlio…
Kada vratite sjećanja na tu noć, kako pamtite taj Vaš zadnji susret?
– On je došao kući, istuširao se, večerao i rekao da on sada ide. Taj kafić je bio u našem komšiluku. Otišao je i to je bio naš posljednji susret na ovom svijetu. Da sam ga barem još jednom zagrlio.
Da li ovom vašom borbom pokušavate i da javnosti pošaljete poruku?
– Mi smo u startu shvatili da ovom našom borbom Hamzu ne možemo vratiti, jer to je nemoguće. Ali, ovu borbu vodimo za svu drugu djecu, omladinu, da se ovakav zločin i na ovakav način i pod svim tim oklonostima nikada više ne desi. Da institucije shvate da smo i mi samo ljudi, mada imamo za njih neka čudna imena.
Dok smo pričali sa Arminom Kurtovićem par puta se desilo da je njegova suza pala na mezar njegovog sine Hamze Kenana.
– Ni sam više ne znam odakle mi suze, ni kod mene ni kod moje supruge Dijane. Kada pomislimo da smo ih sve isplakali, one se uvijek iznenada pojave. Ponekad ga sanjam, ali java onda postaje nestvarna. Dešava mi se da nekada neke stvari oko sebe čujem, ali ih ne vidim. Naši životi su se kompletno promijenili.
Od Hamzinog ubistva svakog mjeseca ramazana priredite i iftar za Hamzu?
Iftar za Hamzu
– Da, tako će biti i ove godine, 5. marta. Očekujem dolazak pojedinih njemačkih političara, policajaca, prijatelja.
Poznati njemački glumac bh. korijena Edin Hasanović, posjetio je vašu porodicu i to više puta?
– Da, tako i ovaj put koristim da mu se još jednom javno zahvalim. Edin je jedno izuzetno i zlatno dijete. On je dobio glavnu ulogu policajca, istražitelja u jednom njemačkom filmu / seriji „Tatort“. Došao je kod nas kući i tražio dozvolu od nas, da li bi on mogao da tokom svih tih snimanja u kojem on igra glavnu ulogu, da koristi ime mog sina, ime Hamza. I dok god bude glumio bit će Hamza. Dobio je blagoslov od nas ,a uvijek je tu za nas sve dok budemo vodili ovu pravnu borbu.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/Naj-portal/A.H.
