Bez straha naši preci ne bi preživjeli napade grabljivica, oluje niti neprijateljsko okruženje. U svojoj suštini, strah je zaštitni mehanizam kojim upravljaju duboki neuronski krugovi, naročito oni u amigdali, zaduženi za prepoznavanje prijetnji i pokretanje reakcije „bori se ili bježi“, piše Science News Today.
Fobija nije samo blaga odbojnost ili nelagoda. U kliničkoj psihologiji definira se kao vrsta anksioznog poremećaja koji karakterizira intenzivan strah, zbog kojeg osoba izbjegava određene situacije i trpi značajnu psihološku patnju. Tijelo reagira kao da mu je ugrožen opstanak, čak i kada razum govori suprotno.
Većina ljudi upoznata je s uobičajenim fobijama, poput straha od visine ili paukova. Međutim, ljudski um može povezati osjećaj straha s gotovo bilo čim. Neke fobije toliko su neobične da zvuče izmišljeno, ali za ljude koji žive s njima predstavljaju veoma stvarno iskustvo.
Postoji čak i strah od samog straha: Devet neobičnih fobija koje zvuče izmišljeno
Nomofobija – strah od ostajanja bez mobilnog telefona
U digitalnom dobu pojavila se nova vrsta anksioznosti. Nomofobija, skraćenica od engleskog izraza „no mobile phone phobia“, opisuje intenzivan strah ili nelagodu koju osoba osjeća kada ne može pristupiti svom telefonu.
Iako se još ne smatra zvaničnom psihijatrijskom dijagnozom, nomofobija se sve više proučava kao fenomen sličan bihevioralnoj zavisnosti. Pametni telefoni postali su produžetak našeg društvenog, profesionalnog i emocionalnog života. Gubitak pristupa telefonu doživljava se kao gubitak povezanosti, sigurnosti ili čak dijela identiteta.
Istraživanja ukazuju da je ovaj strah povezan sa sistemima društvene privrženosti u mozgu. Obavijesti podstiču oslobađanje dopamina, čime dodatno podstiču korištenje telefona. Kada uređaj nije dostupan, neki ljudi doživljavaju simptome anksioznosti slične apstinencijskoj krizi. Mogu neprestano provjeravati džepove, osjećati nemir ili paničiti zbog prazne baterije.
Ablutofobija – strah od kupanja ili pranja
Ablutofobija je uporan strah od kupanja, pranja ili održavanja higijene. Dok je povremena odbojnost prema kupanju česta kod djece, ablutofobija može postati ozbiljan i iscrpljujući poremećaj.
Korijeni ovog straha mogu biti u traumatičnim iskustvima povezanim s vodom, strogom kažnjavanju tokom usvajanja higijenskih navika ili pojačanoj osjetljivosti na senzorne nadražaje. Kod nekih ljudi sam osjećaj vode na koži izaziva snažnu anksioznost.
Pogonofobija – strah od brade
Pogonofobija je strah od brade. Iako može djelovati smiješno, anksioznost koju izaziva veoma je stvarna. Osobe s ovom fobijom mogu osjećati intenzivnu nelagodu u blizini ljudi koji imaju bradu ili druge dlake na licu.
Strah može proizaći iz negativnih asocijacija. U pojedinim slučajevima kulturni stereotipi ili iskustva iz djetinjstva utječu na način na koji osoba doživljava bradu. Mozak stvara vezu između brade i zamišljene ili simbolične opasnosti.
S psihološkog stanovišta, ljudi su veoma osjetljivi na crte lica. Čak i male promjene u izgledu mogu promijeniti emocionalni doživljaj druge osobe. Kada se ta osjetljivost spoji sa sklonošću ka anksioznosti, određeni vizuelni znak, poput brade, može izazvati nesrazmjerno snažnu reakciju straha.
Ksantofobija – strah od žute boje
Ksantofobija je strah od žute boje. Kod osoba koje pate od ove fobije, žuti predmeti, odjeća ili okruženje mogu izazvati anksioznost ili čak napad panike.
Percepcija boja duboko je povezana s emocionalnom obradom. U evolucijskom smislu, jarke boje često predstavljaju upozorenje, kao kod otrovnih životinja ili znakova opasnosti. Kod nekih ljudi ova povezanost može postati pretjerana ili imati veze s ličnim iskustvima.
Strah ne proizlazi iz uvjerenja da boja može fizički naškoditi, već iz toga što je mozak pogrešno tumači kao signal opasnosti. Terapija može pomoći da se ova reakcija postepeno promijeni kroz kontrolirano izlaganje žutoj boji.
Neke fobije zvuče nevjerovatno, ali strah je stvaran
Globofobija – strah od balona
Za većinu ljudi baloni predstavljaju slavlje. Za osobu s globofobijom oni su izvor napetosti i straha.
Ovaj strah najčešće je povezan s iščekivanjem trenutka kada će balon pući. Iznenadna glasna buka može izazvati urođeni refleks trzanja. Ako je osoba ranije imala neugodno iskustvo s balonima, to sjećanje može ostati povezano s osjećajem straha.
Nepredvidivost trenutka pucanja balona stvara stalnu napetost. Tijelo ostaje u pripravnosti, kao da očekuje opasnost. Globofobija pokazuje da se strah može vezati ne samo za predmete već i za očekivane senzacije.
Međutim, ovaj mehanizam ponekad zakaže. Kada strah postane preplavljujući, uporan i iracionalan te se usmjeri na bezopasne predmete ili situacije umjesto na stvarne opasnosti, prerasta u fobiju.
Turofobija – strah od sira
Turofobija, odnosno strah od sira, jedna je od najneobičnijih fobija. Neki ljudi osjećaju gađenje prema teksturi ili mirisu pojedinih sireva, koje može prerasti u intenzivnu anksioznost.
Iz evolucijske perspektive, gađenje nas štiti od unošenja pokvarene ili štetne hrane. Ako je osoba imala neugodno iskustvo sa sirom, poput trovanja hranom, mozak može pretjerano generalizirati tu reakciju.
Ono što počinje kao obična odbojnost može prerasti u fobiju kada izbjegavanje postane ekstremno, a anksioznost nesrazmjerna stvarnoj opasnosti.
Somnifobija – strah od spavanja
Somnifobija je strah od uspavljivanja ili spavanja. Ovo stanje može biti posebno uznemirujuće jer je san biološka potreba.
Strah može nastati zbog noćnih mora, epizoda paralize sna ili traume doživljene tokom noći. Neki ljudi plaše se gubitka kontrole ili ranjivosti dok spavaju.
Paradoksalno, anksioznost povezana sa spavanjem često još više pogoršava nesanicu, stvarajući začarani krug iscrpljenosti i sve većeg straha. Liječenje obično podrazumijeva rješavanje osnovne anksioznosti i stvaranje sigurnih asocijacija na spavanje.
Arahibutirofobija – strah da će se puter od kikirikija zalijepiti za nepce
Arahibutirofobija opisuje strah da će se puter od kikirikija zalijepiti za nepce. Iako zvuči neobično, u osnovi ovog straha najčešće se nalazi anksioznost zbog mogućnosti gušenja.
Gušenje predstavlja stvarnu prijetnju opstanku. Kod ljudi koji su posebno osjetljivi na osjećaj gutanja, ljepljiva hrana može izazvati paniku. Strah se može proširiti i na druge namirnice, što dovodi do veoma restriktivnog načina ishrane.
Eisoptrofobija – strah od ogledala
Eisoptrofobija je strah od ogledala ili vlastitog odraza. Ovaj strah može biti povezan s brigom zbog izgleda, sujevjerjem ili traumatičnim iskustvima.
Ogledala nas primoravaju da se suočimo s vlastitim likom. Kod osoba s anksioznošću ili poremećajima identiteta, odraz može djelovati uznemirujuće ili čak zastrašujuće. U rijetkim slučajevima ulogu mogu imati i strahovi od natprirodnih pojava.
Emocionalna reakcija često prevazilazi običnu nelagodu i može dovesti do potpunog izbjegavanja ogledala i drugih reflektirajućih površina.
Fobofobija – strah od samog straha
Možda najsloženija od svih jeste fobofobija – strah od razvijanja fobije ili od samog osjećaja intenzivnog straha.
Ovo stanje često se javlja kod ljudi koji su doživjeli napade panike. Sjećanje na snažnu anksioznost postaje okidač samo po sebi. Osoba počinje da se plaši fizičkih simptoma straha: ubrzanog rada srca, vrtoglavice ili osjećaja gubitka kontrole.
Na taj način strah se okreće ka unutra, a tijelo počinje reagirati na vlastite reakcije. Životni prostor osobe postaje sve uži, a izbjegavanje sve izraženije.
Naučno objašnjenje neobičnih strahova
Fobije, ma koliko neobične bile, dijele iste biološke mehanizme. Amigdala ima ključnu ulogu u prepoznavanju prijetnji i pokretanju reakcije straha. Kada se neki nadražaj poveže s opasnošću – bilo kroz traumu, učenje ili maštu – mozak dodatno učvršćuje tu vezu.
Neurotransmiteri poput adrenalina i kortizola pripremaju tijelo za akciju. Srce kuca brže, mišići se zatežu, a um se usredsređuje na odgovor na stimulus – bijeg ili odbranu.
Genetika također utječe na osjetljivost. Neki ljudi imaju izraženije i reaktivnije moždane krugove zadužene za strah, dok životna iskustva određuju kako će ti sistemi tumačiti svijet oko sebe.
Važno je naglasiti da su fobije izlječive. Kognitivno-bihevioralna terapija, naročito terapija izlaganjem, ima snažnu naučnu potvrdu svoje efikasnosti. Postepenim suočavanjem s izvorom straha u sigurnim uslovima mozak uči da prijetnja nije stvarna. S vremenom reakcija straha slabi.
Hrabrost koja se krije iza straha
Neobične fobije na prvi pogled mogu djelovati zabavno, ali iza svake od njih krije se ljudska priča. Priča o mozgu koji se previše trudi zaštititi svog vlasnika, o sjećanjima koja odbijaju izblijedjeti, kao i o izbjegavanju i čežnji za normalnim životom, mirom i slobodom.
Strah nije neprijatelj, već drevni saveznik koji je ponekad skrenuo s pravog puta. Uz razumijevanje, strpljenje i odgovarajuće liječenje, čak i najneobičniji strahovi mogu se ublažiti.
BOONUS VIDEO:
hypebih.ba/A.H.
