Legendarni pjevač narodne muzike Milanče Radosavljević (82) ispisao je istoriju kada je nedavno za samo 25 minuta rasprodao svoj treći koncert na beogradskom Tašmajdanu. Pjevač je nedavno za medije otvoreno progovorio o teškom životnom putu, borbi sa paralizom šaka i seoskom životu u Bariču.
MILANČE RADOSAVLJEVIĆ O TEŠKOM ZDRAVSTVENOM STANJU
Malo ko zna da iza vanserijskog uspjeha i hitova koji se pjevaju decenijama stoji čovjek koji je život započeo u izuzetno teškim, ratnim uslovima. Milanče Radosavljević jasan je dokaz da su rad, talenat i neizmjerna upornost jači od svake prepreke.
Radosavljević je rođen u vihoru Drugog svjetskog rata, u trenucima kada je preživljavanje bilo jedini prioritet. Ipak, u njegovom domu, uprkos siromaštvu, muzika je uvijek pronalazila svoj put.
„Ja sam vam ratno dijete. Moja majka je 1944. godine pobjegla preko dva brda u Vranić i mene tu rodila. Od oca sam naslijedio talenat za muziku. On je svirao sve instrumente osim harmonike i, iako smo bili siromašni, u našoj kući je uvijek bilo veselje“, ispričao je Milanče za RINU.
Odbijali su ga zbog hendikepa, a on je postao virtuoz
Jedan od najpotresnijih detalja iz biografije ovog doajena narodne muzike jeste činjenica da je rođen s paralizom šaka. Dugo nije mogao normalno da ih pomjera, što je predstavljalo naizgled nepremostivu prepreku za njegove muzičke snove. Dok je kao dječak obilazio učitelje harmonike u nadi da će naučiti prve note, nailazio je isključivo na zatvorena vrata.
„Sjećam se da sam nekoliko puta pitao jednog istog učitelja, Dragan se zvao, da me primi u školu za harmoniku. On nije htio, govoreći mi da ne mogu normalno ni kašiku da držim, a ne da sviram instrument. Ali, meni kao da je neko ugradio čip — samo sam htio da se bavim muzikom i nisam odustajao. Uz puno truda i odricanja postao sam harmonikaš, ali i pjevač“, prisjeća se Radosavljević svog trnovitog puta do zvijezda.
Glamur zamijenio poljoprivredom: Zašto je ostao u Bariču?
Iako mu je ogromna popularnost donijela sredstva i mogućnost da bira u kojem dijelu svijeta želi da živi, Milanče je ostao dosljedan svojim korijenima. Svoj mir pronašao je u mjestu Barič, gdje i danas, zajedno sa suprugom s kojom je u višedecenijskom skladnom braku, vodi život vrijednog i ponosnog domaćina.
Sve što je zarađivao na nastupima, pametno je ulagao u svoje imanje.
„Jedna svirka – kupim prozor, od druge kupim vrata, i sve tako ukrug dok se žena i ja nismo skućili.“
Imovno stanje ga nikada nije odvojilo od rada. Često se dešavalo da se s nastupa vrati u četiri ujutro, a već u šest bude na njivi s radnicima kako bi brao kukuruz.
Milanče danas održava stado od oko 40 ovaca i ovnova za priplod. Svojim rukama konstruisao je poljoprivredne priključke — spravu za razbacivanje đubriva i grtalicu za snijeg koja se kači na traktor.
„Od tih mašina jedino nemam kombajn“, ponosno ističe čovjek koji je dokazao da se vrhunska umjetnost i pošten seoski rad itekako mogu uskladiti.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/hypetv.rs
