Sead Kajtaz za „Sport“
Legendarno krilo mostarskog Veleža Sead Kajtaz (63), koji je zajedno sa Semirom Tuceom pravio darmar u odbranama svih timova bivše velike Jugoslavije, ali i šire, u ekskluzivnom razgovoru za „Sport“ analizirao je fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i stanje u slavnom mostarskom klubu. No, na početku, kako se to kaže u fudbalskom žargonu, rekao nam je ovo:
– Drago mi je što se beogradski „Sport“ vraća u Bosnu i Hercegovinu, rekao je Kajtaz i dodao:
Sead Kajtaz za „Sport“: Uspjeh bh. fudbalera nas je ujedinio
– Nekada smo svi mi, kako fudbaleri tako i navijači, čitali „Sport“ i „Sportske novosti“. To su bile najjače novine, uz jedan ili dva sedmičnika… Treba se ponovo ujedinjavati, a ne raditi ono što rade „naši“ političari. Svako na svoju stranu – ružno je to, ali šta ćemo…
Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije potom se osvrnuo na sinoćnju prijateljsku utakmicu BiH – Sjeverna Makedonija 0:0, koja je odigrana u veličanstvenom, prazničnom ambijentu.
– Naravno, gledao sam utakmicu u kojoj je selektor Barbarez imao priliku da isproba i provjeri formu skoro svih pozvanih igrača. Dobro je bilo, a bilo bi još bolje da smo pobijedili. Imali smo bolje šanse za postizanje gola, pogodili smo i prečku i stativu… Ali idemo dalje. Bolje je da te lopte uđu u mrežu na Mundijalu.
Međutim, naglasio je i sljedeće:
– Drago mi je da se konačno nešto pozitivno dešava u ovoj našoj državi. Bosna i Hercegovina ponovo živi za fudbal i sanja velike fudbalske snove. Ipak, ta velika takmičenja dugo su nam bila samo san. Kad je sve drugo naopako u državi, neka nas barem fudbal ujedini. Treba nam te pozitive koju nam je donio naš državni tim…
“Baš je bilo fascinantno”
Koševski Olimpijski stadion „Asim Ferhatović Hase“ jučer je bio skoro pun dva sata prije utakmice, a tokom cijelog dana atmosfera na ulicama Sarajeva bila je praznična.
– Baš je bilo fascinantno, kao nekada kada je Papa (Safet Sušić – op.a.) predvodio FK Sarajevo do pobjeda ili, naprimjer, kada smo protiv Danske igrali odlučujuću utakmicu za plasman na Evropsko prvenstvo 11. oktobra 2003. godine. Ne sjećam se da je u međuvremenu Koševo bilo onako puno… Drago mi je bilo ponovo vidjeti pun, da ne kažem krcat stadion. Baš je bilo prelijepo.
Kada je u pitanju teren, Kajtaz konstatuje da je ova generacija naših fudbalera, predvođena Edinom Džekom i Seadom Kolašincem, vratila vjeru u naš fudbal.
– Pred nama su sada teške utakmice na Mundijalu, ali nadam se da ćemo proći grupu. Mislim da smo bolji od Katara i Kanade, a sa Švicarcima smo tu negdje. S obzirom na to da je Kanada domaćin, toga me malo strah. I sudije mogu uticati na rezultat, može biti svašta… FIFA-i je veći interes da prođe velika Kanada kao domaćin nego mala BiH. I zbog gledalaca, i zbog marketinga, i zbog svega ostalog, ali da ne ulazimo sada u neke teorije zavjere…
Naglašava da imamo dobar tim, koji raste iz utakmice u utakmicu.
– Ekipa je podmlađena. Jednostavno, sve je urađeno kako treba, fudbalski. Nadam se da ćemo u narednom periodu biti sve bolji jer stvarno imamo kvalitetnih igrača. Ne bih nikoga izdvajao iz kolektiva, jer to može napraviti belej. Vidjeli ste šta je bilo u Real Madridu. Čim se neko izdvaja iz ekipe, to je problematično.
Mbappe neće da trči, daj mu svaku loptu… I onda u drugim igračima proradi antagonizam: „Ma ko će trčati i ginuti za njega, a on samo hoda?“ Ovo vam govorim iz nekog svog iskustva – istakao je Kajtaz, koji više nije u FK Velež.
Cijela Hercegovina je živjela Velež
Posljednja funkcija koju je obavljao u klubu ove sezone bila je skautska.
– Nisam više aktivan u svom klubu. Ne znam šta će biti dalje. Naravno, mojim „Rođenim“ želim sve najbolje… Ali puno je tu stranih igrača. Ko to može izdržati? Mostar nije Sarajevo, koje ima više od 500.000 stanovnika. Ovdje je 70.000 ili 80.000 stanovnika, dva kluba, a svi znamo da nam privreda nije na zavidnom nivou.
Smatram da Velež prije svega treba razvijati svoj omladinski pogon, da svake godine dva ili tri igrača pređu iz juniora u prvi tim. Jedino tako Velež može funkcionisati, barem po mom mišljenju. Kao što je to bilo u moje vrijeme.
Doduše, tada je cijela Hercegovina živjela za Velež. Ne znam da li smo imali jednog ili dva igrača koji nisu bili iz Hercegovine – od Trebinja, Stoca i Jablanice do Širokog Brijega i Čitluka. A imali smo 60 do 70 posto igrača iz Mostara i okoline. Tako smo bili na jednom zaista zavidnom nivou – zaključio je Kajtaz.
(sport.org.rs/hypebih.ba/G. Š.)
