Enes Begović nakon porodične tragedije: JA SAM NEKO KO VJERUJE U DRAGOG BOGA I BOŽIJE ODREĐENJE
Enes Begović nakon porodične tragedije
Enes Begović nakon porodične tragedije
Poznati bh. i regionalni pjevač narodne muzike Enes Begović, nakon porodične tragedije koja ga je zadesila, skupio je svu svoju snagu i ponovno se vratio pjesmi i nastupima. A na veliko zadovoljstvo i radost njegovih mnogobrojnih fanova.
Još jedan festival „Ilidža“ je iza Vas, a na tom festivalu predstavili ste jednu novu pjesmu. Možda Vašu novu muzičku ličnu kartu?
– Moj prvi nastup bio je u Ilijašu, a nastup je bio jako emotivan, nabijen nekim unutrašnjim emocijama, a kako sam vidio i publika je zaista bila pod dojmom. Bio je to red suza, red, smijeha, red pjesme. U jednom momentu su me emocije shrvale i pobijedile, ali nisam se dao. Ja sam neko ko vjeruje u dragog Boga, vjerujem u Božije određenje, tako da zaista na tu temu ne bih mnogo više da pričam. A, ta pjesma koju sam pjevao na Ilidži ne bih se složio sa tobom da će mi biti lična karta.
Životna priča
Jer je to pjesma koju sam ja otpjevao lično samo za mene. To je samo jedna životna priča u kojoj će se mnogi prepoznati, kako sa ljubavne tako i sa one druge strane života. Moj Almir Buza je uradio odličan aranžman za tu pjesmu, tu je divan tekst koji je fascinantan. I ove godine Ilidža je okupila dosta pjevača starije generacije, ali i neke nove, veoma mlade pjevače?
– Hoćeš da kažeš da smo mi ostarili?! Šalim se naravno. To je upravo ono što sam ja oduvijek zagovarao, ja sam bio i pobjednik na tom festivalu. Sevdalinka je obilježila Ilidžu, a Ilidža je obilježila sevdalinku i našu kulturu i, mi trebamo to da nastavimo. Bez obzira ko pjevao ili ne pjevao na tom festivalu, Ilidža treba da ostane dio tradicije i dio folklora i naroda BiH. Ilidža je sve ljude i narode, nacije, nije ni za ove i za one, već je i za ove i za one, ma za sve. Oduvijek je to bio festival regionalnog okupljanja pjevača svih generacija..
Mislim da sam ja jednom davno u razgovoru/intervjuu sa tobom rekao da nas ima previše. Zaista je gužva u šesnaestercu. Kvantitet je jako, jako davno prevazišao kvalitet. Ali, da nekoga ne uvrijedim, danas je jako malo kvaliteta u odnosu ono što je moja generacija pjevača snimala i stvarala. Da ne budem narcisiodan neću sebe ni spominjati. Spomenut ću Bijelo dugme, Indexe, Čolića, Dinu Merlina, Harisa Džinovića, Šerifa Konjevića, Anu Bekutu, Bajagu, Azru, Riblju Čorbu, Parni valjak… Eto toga nema više i toga je meni žao.
Ničiji kritičar
Pomenuli ste dosta pop rock grupa, da li ste ih voljeli slušati, pjevati njihove pjesme?
– Ma, kako da ne. I jedno i drugo. Na način kako ja intepretiram narodnu muziku, po vokaciji i interpretaciji najbliži mi je bio Zdravko Čolić, Davorin Popović. A, pjevač kojeg sam ja najviše volio da slušam je pokojni Oliver Dragojević.
Evo kad ste pomenuli Olivera Dragojevića, kada biste dobili poziv da pjevate na kultnum Splitskom festivalu, da li biste se usudili prihvatiti taj izazov?
– Kako da ne, odmah iz prve. Za mene je veoma tipično da na mojim nastupima uz moj bend, veoma često otpjevamo i „Cesaricu“ i „Oprosti mi pape“, „Skalinadu“…, to je nešto što u meni bude neke posebne emocije.
Privatni život
Zašto su po Vama pjevači iz BiH skromni, javnosti ne prostiru privatni život „na izvoli“, dok recimo dosta pjevača iz Srbije živi od tračeva što istinitih, što izmišljenih?
– To je privatna stvar i sve je to individualno. Svako tebi na tvoje pitanje može da odgovori na svoj način. Svako ima pravo na svoje mišljenje, da kaže šta želi, da se ponaša kako želi. Ja neću da budem ničiji kritičar, da li je to primjereno ili nije, valjda ta osoba zna. To ti je kao kada roditelj odvede dijete na fudbalski stadion, ono šutne pet puta loptu i onda roditelj kaže da će biti novi Messi, Ronaldo, Džeko, a to nije ustvari tako. Ali, jednom izrečena riječ se više ne povlači i onda i roditelji i sin misle da će biti tako, a to nije ustvari tako. Ja svoj privatni život čuvam u svoja četiri zida, sa svojom porodicom.
Novi album
Nova pjesma je tu, da li će biti i novi album?
– Da, naravno da hoće. Na tome se već radi, moj prijatelj, saradnik i vrsni harmonikaš Almir Buza je otvorio tonski studio u Visokom, tako da smo već počeli sa realizacijom nekih pjesama. Do sada su u tom studiju snimali Armin Bijedić, Amir Begović, Esma Kovač, Haris Kulović. Zatim snimljena je i jedna instrumentalna stvar, koju je uradio naš najbolji harmonikaš Haris Kaltak. Počeli smo raditi i stvarati. Drago mi je što je Buza otvorio taj studio. I mi kao muzička nacija treba da budemo što više konkurentniji. A konkurentnost je veoma bitna u svakom segmentu života, tu mislim na normalnu i zdravu konkurenciju koja je uvijek dobrodošla.
BONUS VIDEO:
Hypebih.ba/Naj-portal/A.H.