“Zmajevima primjer treba biti Hrvatska ili Danska!“
Bivši fudbaler i nekadašnji reprezentativac Jugoslavije Davor Jozić (65), nakon uspješne igračke karijere, ostao je da živi i radi u italijanskoj Ćezeni.
Nešto stariji ljubitelji fudbala sjećaju ga se kao sjajnog reprezentativnog defanzivca – stopera, a najdublji trag ostavio je u FK Sarajevo i italijanskoj Ćezeni.
“Zmajevima primjer treba biti Hrvatska ili Danska!“ Davor Jozić za „Sport“
Sa Sarajevom je osvojio prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1984/85, dok je za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 27 utakmica i postigao dva gola. Posebno je ostao upamćen po nastupima na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, gdje je postigao golove protiv Zapadne Njemačke i Kolumbije…
Pored Sarajeva i Ćezene, igrao je i za meksičku „Club Americu“, te italijansku Speciju, gdje je 1996. godine i završio igračku karijeru. U trenerskoj karijeri bazirao se na rad s djecom.
AMERIKANCI BACAJU NOVAC U ĆEZENI
– Trenutno radim u Forliju (italijanski trećeligaš – op.a.) – rekao je Jozić u ekskluzivnom razgovoru za „Sport“, te dodao:
– Naravno, ponovo radim samo s djecom, sa sedam-osam generacija. To su mladi igrači rođeni od 2016. godine i nešto stariji… Učim ih korekciji i kako se braniti… Inače, ovdje u Italiji niko više ne zna kako se ekipa treba braniti. Svi su to, manje-više, vidjeli na utakmicama.
A Italijani su bili poznati upravo po tome – po čuvenom italijanskom „katanaću“.
– To je nekada bilo…
Nakon uspješne igračke karijere Jozić je bio trener u omladinskom pogonu, a potom i desetak godina šef Akademije Ćezene, ali je promjenom vlasnika kluba završio uspješan rad u poznatom italijanskom klubu.
– U Ćezenu su došli Amerikanci i predstavili svoj način vođenja… U Italiji nemaju neki veliki uspjeh kada je riječ o tome. Mislim da samo bacaju novac.
RAD SA DJECOM
U razgovoru s Jozićem saznali smo da Italijani još nisu preboljeli poraz od reprezentacije Bosne i Hercegovine u finalu baraža za Mundijal 2026.
– Nisu još zaboravili poraz u Zenici. Ovdje je nakon te utakmice bilo veliko razočarenje zbog toga što se nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo… Ali, u osnovi, fudbalski stručnjaci i poznavaoci te igre znali su da će biti tako. Pogotovo oni koji su direktno u fudbalu. Mnogi su to i predviđali – da se opet neće plasirati na Svjetsko prvenstvo.
Na pitanje šta se dešava s jednom takvom fudbalskom nacijom, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije odgovorio je:
– Kriza traje od 2006. godine, kada su osvojili Svjetsko prvenstvo… Već tada je počelo određeno rasulo. Ne samo da se nije dovoljno investiralo u fudbal, nego su u italijanske omladinske pogone dovođeni brojni mladi igrači iz drugih država – iz Norveške, Danske, Islanda… Polako je u prve timove izlazilo sve manje Italijana.
Pogledajte koliko sada u Seriji A igra talenata iz Italije… Vrlo malo, ne možete ih nabrojati ni na prste jedne ruke. Kriza u italijanskom fudbalu je velika, a korijeni su duboki. Njemačka je imala isti ili sličan problem, ali ga je riješila za osam godina. A sada, kada vidim kako Italijani to pokušavaju riješiti, nisam optimista. Na taj način će to ići veoma teško. Ovdje glavnu riječ vode veliki klubovi, a njima ne odgovara da se stvari postave na pravi način i da se guraju domaći talenti. I to je to.
Iako Italijani u omladinskim kategorijama i dalje osvajaju trofeje, ti mladi igrači izgube se na prelazu iz omladinskog pogona u prvi tim. Niko ih ne gura u klubovima, čak ih ni ne prate kako igraju i napreduju na posudbama ili u manjim klubovima gdje mogu odmah igrati. Tako se mladi igrači gube. A kada mladog igrača „parkiraš“ u drugu ili treću ligu, moraš stalno biti uz njega.
Pogledajte i analizirajte koliko mladih Italijana igra u Seriji A kao starteri… Naprimjer, Komo je sada izborio Ligu prvaka, a nema nijednog Italijana… To je suština. Mora se nešto napraviti kroz fudbalske propise za mlade igrače. A ovdje se samo priča o smjeni predsjednika Saveza, dok o nekoj fudbalskoj revoluciji ili strukturalnoj promjeni nema ni riječi.
Takođe, Jozić otkriva i ovo:
– Slabo se radi i u većini omladinskih škola fudbala, posebno u amaterskim klubovima. Treneri tu nisu zaštićeni, nemaju sigurnu platu, pa svi, da tako kažem, idu na starije igrače. Ovdje više niko neće ni da radi u omladinskim školama…
REPREZENTACIJA BiH JE U MINULIM KVALIFIKACIJAMA POKAZALA KAKO TREBA IGRATI
S druge strane, kada je riječ o reprezentaciji BiH, Jozić konstatuje da je velika stvar to što „Zmajevi“ imaju dosta mladih i talentovanih igrača koji nastupaju za svoje klubove u inostranstvu.
– Sada se dešava ono što se nije moglo ni zamisliti dok sam ja igrao. U moje vrijeme nisi mogao otići iz države kao mlad igrač, a sada je sve obrnuto… Talenata ima, a naše podneblje je takvo. Reprezentacija BiH je u minulim kvalifikacijama pokazala kako treba igrati – biti hrabar, agresivan, prihvatiti igru jedan na jedan…
To je to, nema tu velike filozofije. A sada je ostalo da neko ko je već igrao na Svjetskom prvenstvu sve to prenese na pravi način mlađim igračima, da ih pripremi kako treba… U svakom slučaju, sve što naprave biće više od prvobitnih očekivanja.
Ističe da primjer „Zmajevima“ treba biti Hrvatska.
– Ili Danska, koja je umjesto nas otišla na Evropsko prvenstvo 1992. godine. Danci su tada osvojili Euro u Švedskoj. To je put koji je već trasiran, samo ga treba primijeniti, iako to nije lako. Vrlo su važne prve utakmice, a pogotovo prva. Naprimjer, mi smo na Mundijalu 1990. izgubili 1:4 od Nijemaca i tada je to bio šok.
Jedan tamo, jedan ovamo – svi smo počeli pričati ovo ili ono, ali smo na kraju uspjeli napraviti svoju grupu i otići dalje, do četvrtfinala i poraza na penale od Argentine.
Na konstataciju da je nedavno u razgovoru za „Sport“ i bivši Jozićev saigrač Predrag Pašić apostrofirao upravo pripreme pred Mundijal, odnosno da su oni na SP-u 1982. u Španiji otišli nepripremljeni, Jozić dodaje:
– To je to… Reprezentaciju čine igrači koji dolaze sa svih strana, tako da se sada trebaju napraviti pripreme kao da je početak sezone u klubu. Pored tehničkih i taktičkih treninga, veoma je važna i psihologija. Sve oči sada su uprte u reprezentaciju BiH, tako da mnogo toga zavisi i od stava novinara i medija. Velika je stvar imati nekoga s iskustvom u stručnom štabu ili timu…
To je sada Edin Džeko.
– Tako je… Možda bi sada u pripremu ekipe trebalo uključiti i Faruka (Hadžibegića), Mešu (Mehmeda Baždarevića)… Nekoga ko ima iskustvo s velikih takmičenja, da im sve objasni. U svakom slučaju, ekipa se mora izolovati od svih – kako članova Saveza, tako i medija – i nastaviti svojim putem.
MUNDIJAL PRIJATELJSTVA
Na kraju razgovora osvrnuli smo se i na ulcinjski Mundijal prijateljstva, koji će u oktobru peti put zaredom okupiti legende jugoslovenskog sporta.
– To je manifestacija za svaku pohvalu… Lijepo je prisjetiti se starih vremena, bar nam je to još ostalo. U Ulcinju nam bude zaista lijepo… Vratimo se malo, da tako kažem, u naša vremena. Mnoge stvari se zaborave, ali ih ovakva druženja vrate. Pa se onda nekad i zapitamo – je li moguće da je to bilo tako?
Inače, na vezi sam s Pavlom (Pepđonovićem – alfa i omega Mundijala prijateljstva)… Baš juče mi je poslao slike s druženja učesnika Mundijala prijateljstva koje je organizovao na Jahorini. Ustvari, to je bila najava petog Mundijala prijateljstva – zaključio je Jozić, koji će i ove godine doći na ljetni odmor u rodni Konjic.
(sport.org.rs/hypebih.ba/G. Š.)
