Roditelji se često pitaju zašto se dijete kod kuće ponaša potpuno drugačije pred majkom nego pred ocem – ponekad je uz majku emotivnije i iskrenije, dok s ocem može biti mirnije, povučenije ili poslušnije.
Takve razlike najčešće su prirodan rezultat emocionalnih uloga, društvenih očekivanja i načina na koji se odnos s roditeljima razvija.
U mnogim porodicama majka je prva i glavna “sigurna luka”. S njom dijete provodi najviše vremena u ranim godinama i uz nju uči prepoznavati i regulisati emocije. Zato djeca pred majkama češće pokazuju snažne osjećaje: ljutnju, tugu, frustraciju, ali i potrebu za bliskošću. To nije znak nepoštovanja, nego povjerenja. Dijete zna da sebi može dopustiti ranjivost jer vjeruje da će biti prihvaćeno.
Zašto je dijete mirnije kod oca, a emotivnije kod majke?
Očevi se, u percepciji djece i društva, često doživljavaju kao autoritet ili neko ko postavlja jasne granice. Djeca se u njihovom prisustvu mogu ponašati suzdržanije, ozbiljnije ili pristojnije, a kod nekih se javlja i želja za dokazivanjem kroz igru, takmičenje ili humor. Različite reakcije ne znače da je jedan odnos važniji od drugog – samo su različito obojeni.
Majke i očevi često nesvjesno primjenjuju različite roditeljske stilove. Neko je strpljiviji u razgovoru, neko brže reaguje na pravila. Djeca se tome prilagođavaju, učeći što mogu očekivati od kojeg roditelja i kako se ponašati u različitim situacijama.
Različito ponašanje s majkom i ocem može biti znak zdrave prilagodbe i bogatih odnosa. Problem nastaje tek kada dijete pokazuje strah, povlačenje ili izrazitu tjeskobu s jednim roditeljem, ili ako je ponašanje roditelja stalno u sukobu. U tim slučajevima važno je razgovarati, uskladiti pristupe i po potrebi potražiti stručnu podršku.
Različito ponašanje djece prema majkama i očevima nije znak problema, već ogledalo složenih, ali prirodnih porodičnih odnosa. Upravo u toj raznolikosti djeca uče graditi odnose i razumjeti sebe.
(Avaz.ba/Hypebih.ba/A.Hu.)
