Budućnost Venecije, jednog od najljepših gradova na svijetu, suočena je sa ozbiljnim prijetnjama, upozoreno je u novoj studiji objavljenoj u časopisu “Scientific Reports”.
Na tri ulaza u Venecijansku lagunu pokretne barijere predstavljaju prvu liniju odbrane od rastućeg nivoa mora, ali ta zaštita, prema ocjenama naučnika, ima svoja ograničenja.
Venecija: Budućnost jednog od najljepših gradova na svijetu neizvjesna!
Tim koji je predvodio profesor Piero Lionello sa Univerziteta u Salentu analizirao je efikasnost sistema barijera kroz scenarije rasta nivoa mora u posljednjih 200 godina.
Istraživanje pokazuje da se postojeći sistem može prilagođavati samo do određene tačke, nakon čega će Venecija morati da pređe na novu strategiju zaštite.
Prema studiji, uz dodatne mjere barijere bi mogle ostati efikasne dok nivo mora ne poraste za oko 1,2 metra, ali ne znatno iznad tog praga.
Nakon toga, preostale opcije bile bi usmjerene samo na selektivno očuvanje pojedinih dijelova grada, što otvara teške odluke o tome kako i koliko Venecija može biti sačuvana u budućnosti.
Na listi UNESCO-a
Venecija se nalazi unutar UNESCO svjetske baštine, gdje se grad i laguna tretiraju kao jedno povezano mjesto.
To jedinstvo slabi kada kapije ostaju duže zatvorene, jer manja razmjena morske vode mijenja kvalitet vode i opterećuje ribe, močvare i luke.
Poplave su takođe postale ozbiljnije, a nedavna istraživanja povezuju nekoliko acqua alta, ekstremnih poplava u Veneciji sa visokim vodostajima, sa promjenjivim vremenskim obrascima.
Svako dodatno zatvaranje kratkoročno štiti kamen i ciglu, ali takođe narušava okruženje lagune.
Četiri buduće rute
Na osnovu trenutnog sistema otvorenih laguna, studija je utvrdila četiri buduće rute.
Venecija se može nastaviti prilagođavati, stvoriti prsten oko grada, zatvoriti lagunu ili se povući.
Istraživači koriste prekretnice adaptacije, trenutke kada odbrana više ne ispunjava svoj cilj, kako bi označili kada Venecija mora promijeniti kurs.
Jedan rani prag stiže oko 1,6 stopa uspona, kada mogu postati potrebni prstenasti nasipi ili zatvorena laguna.
Te tačke odlučivanja su važne jer svaki odloženi potez ostavlja manje prostora za blaži prelaz kasnije.
Zidovi koji štite, a opet dijele
Prstenasti nasipi bi okružili istorijski centar i obližnja ostrva novim zidovima, ostavljajući ostatak lagune otvorenim.
Pumpe i kanalizacija bi zadržavale vodu ispod nivoa ulice unutar prstenova, jer kišnica i odvodnja više ne bi mogli prirodno oticati.
Izgradnja bi mogla koštati između 540 miliona i 4,9 milijardi dolara, što je jeftinije od preseljenja, ali dovoljno skupo da preoblikuje trenutni transport i turizam.
Ta opcija čuva spomenike i domove, ali slabi svakodnevnu vezu između Venecije i vode koja je okružuje.
Stvaranje nove obalne stvarnosti
Zatvorena laguna bi pretvorila vode Venecije u upravljano obalno jezero iza trajnih brana i viših spoljnih odbrambenih zidina.
Taj dizajn bi mogao održati grad suvim kroz otprilike 10 metara uspona, daleko izvan granica današnjih barijera.
Druga ekstremna verzija, super nasip, vrlo širok nasip izgrađen za ekstremne poplave, mogao bi dodatno pojačati zaštitu.
Čak i tada, cijena bi premašila 32 milijarde dolara, a ekosistem lagune ne bi preživio u svom sadašnjem obliku.
Opcija povlačenja dolazi u obzir samo u slučaju mnogo višeg vodostaja.
Studija je tretira kao stvarnu opciju, a ne samo kao misaoni eksperiment.
Kada se nivo mora popne iznad 4,5 metara, premještanje spomenika u unutrašnjost i potpuno napuštanje dijelova Venecije moglo bi postati posljednja opcija.
Taj scenario bi mogao koštati čak 108 milijardi dolara i uništiti urbano okruženje koje je obilježeno istorijskim spomenicima.
Ono što bi preživjelo na novoj lokaciji u unutrašnjosti bili bi samo odabrani dijelovi Venecije – ne cijeli sačuvani grad kakav ljudi poznaju.
Cijena velikih sistema odbrane
Mogućnosti su takođe ograničene troškovima. Trenutne barijere u Veneciji koštaju 6,5 milijardi dolara, a svako složenije rješenje košta mnogo više.
Izgradnja velikih intervencija može trajati od 30 do 50 godina, što znači da bi planiranje moralo početi mnogo prije nego što katastrofa postane neizbježna.
Budućnost sa niskim emisijama mogla bi smanjiti porast nivoa mora u proteklih nekoliko vijekova, dok slabe klimatske akcije samo ubrzavaju potrebu za skupim rješenjima.
Čekanje na jasan put bilo bi rizično, jer bi Veneciji moglo ponestati vremena za rad prije nego što joj ponestane ideja.
Nema optimalne strategije
Nijedan prijedlog ne spasava sve odjednom, jer nasljeđe, stanovanje, radna mjesta, ekosistemi i svakodnevna sigurnost počinju dolaziti u sukob jedni s drugima.
“Naša analiza pokazuje da ne postoji optimalna strategija prilagođavanja za Veneciju”, rekao je Robert J. Nicholls, profesor klimatske adaptacije na Univerzitetu Istočne Anglije.
Prstenasti nasipi štite domove, ali prekidaju veze, dok zatvorena laguna čuva gradsko tkivo žrtvujući ekosistem oko sebe.
Ti kompromisi objašnjavaju zašto studija odbija navesti jedan najbolji odgovor, već umjesto toga detaljno opisuje svaku opciju, prenosi N1.
Porast nivoa mora iznad Venecije
Kulturno, Venecija dobija mnogo pažnje, ali ovaj osnovni problem seže daleko van sjeveroistočne Italije.
Većina niskih obalnih naselja može se neko vrijeme prilagoditi nivou vode, ali dokazi pokazuju da te odbrane na kraju dosegnu svoje granice.
“Ova studija pokazuje da bi sva naseljena obalna područja u nizinama trebala prepoznati izazov dugoročnog porasta nivoa mora i odmah početi razmatrati implikacije prilagođavanja”, rekao je Nicholls.
Za Veneciju, upozorenje je kulturno i fizičko, nudeći uvid u druge obale.
Sada Venecija ima jasniju analizu svoje budućnosti i mora birati između opcija proširenja postojećih barijera ili potpunog napuštanja grada u laguni.
Šta će se sljedeće dogoditi zavisiće od emisija, novca, inženjeringa i javnog pristanka, ali najteža odluka je odrediti šta će biti izgubljeno da bi se sačuvalo, navedeno je u studiji objavljenoj u časopisu “Scientific Reports”.
(Nezavisne.com/Hypebih.ba/A.Hu.)
