Vedrana Rudan iznenadila priznanjem: Za četiri mjeseca moje bolesti ne može naći 15 minuta za mene

Vedrana Rudan iznenadila priznanjem

Hrvatska književnica Vedrana Rudan, nedavno je otkrila da ima rak i poručila da više neće da piše već joj je plan da se posveti liječenju. Tada se javnosti obratila putem svoje službene Facebook stranice kako bi se zahvalila na podršci koju je dobila u teškim trenucima, a onda je nastavila da se oglašava i dijeli detalje svoje borbe za zdravlje.

Ona je na svojoj stranici Rudan.info objavila tekst pod nazivom “Policajci u mojoj glavi” u kojem se raspisala o raku i prepričala razgovor s psihologom.

Vedrana Rudan iznenadila priznanjem

“Kad imate rak, samo vam se on mota po glavi. Znam! Moram misliti pozitivno, ne misliti na rak nego na lijepe stvari. Šta su lijepe stvari? Penzija od 460 eura, a ljekovi su ti 100 eura, a pregled 640 eura? Biti srećna jer imaš muža koji oko tebe skače i koji ne bi smio znati da ti se po glavi mota samo jedno? Danas sam preko interneta naručila jaknu za 32 eura, L, imam deset kila manje, to je lijepa stvar? A što ako…”, napisala je.

Oštrim riječima nastavila je dalje o borbi koju vodi već mjesecima. Vedrana se dodatkla i porodice i njene uloge u ovoj borbi koju vodi:

Naša najveća sreća

“Nedavno sam pročitala kako naš poznati novinar razdragano izjavljuje, djeca su naša najveća sreća i smisao života. A da mislim na svoje dijete? Mislim, mislim. Je li mi ikad bilo smisao života? Nije. Jesam li čitav život činila sve da bih mu pomogla u svakom trenutku? Jesam. Pa ipak, to moje dijete koje volim, u četiri mjeseca moje bolesti ne može naći petnaest minuta vremena za mene i posjetiti me?! Ruku na srce, biću sasvim iskrena, da li me to žalosti? Iskreno, najiskrenije, ne. I telefon je susret. Prijateljica mi je rekla, idi kod psihijatra, probaj. Psihić? Nikad nisam bila kod psihijatra, možda sam bolesna, danas su svi depresivni, ako neću biti sad, kad ću? Gutaću tablete i biti srećna.

Šta vas muči

Je*iga. Psihić mi je rekao, niste depresivni. ‘Recite, šta vas muči?’. ‘Ništa mi se ne radi. Po čitav dan ležim, gledam serije, čitam knjige i s vremena na vrijeme s užasom razgledavam nered oko sebe’. ‘Zašto vas to brine? Kome polažete račune? Ako nećete sad da radite šta vam je volja, kad ćete?’.

‘Strogo sam vaspitana, da moj tata vidi razbacane knjige na mom stolu u boravku, ljekove na radnom stolu, sudoperu krcatu suđem koje će moj muž strpati u mašinu, ali bih mogla i ja…’. ‘Vaš tata, vaša mama i ostala ekipa, garantujem vam, nikad neće doći na vaša vrata i ljutiti se na nered. Oni su samo policajci u vašoj glavi koje trebate izbaciti…’. ‘Policajci?’. ‘Vedrana, imamo policajce u glavi koji nam diktiraju na koji način moramo biti ‘dobri’. Treba ih odje*ati’, naravno da nije rekao ‘odje*ati’, gospodin je pristojan. ‘Šta vas još čini nesrećnom?’. ‘Dijete. Ali to je nerješivo…’.

Slatkiši u obliku badema

Vedrana Rudan dotakla se i straha od bolesti, straha od raka za koji se prognozira mali postotak izlječenja:

“Ispričala sam mu detalje. ‘Kako ću iz te priče?’. ‘Jednostavno. Vi svoje dijete ne možete promijeniti, nikako i nikad, ali možete sebe. Prihvatite ga onakvog kakvo ono jeste, spustite ton i suočite se sa svojom narcisoidnošću. Prestanite u sebi da ponavljate kako se ono moglo dogoditi meni, meni, baš meni? Dogodilo vam se i živite s tim. Izaberite sami način. Razgovarati drugačije, ne razgovarati, svakako se ne vraćati u prošlost i nalaziti greške u koracima. Gotovo je. Ne gledajte stalno stare filmove’. ‘I rak mi je stalno u glavi’. ‘Zašto?’. Koje pitanje. ‘Zato jer je opak, zato jer je preživljavanje zanemarljivo, zato jer mi se živi…’. ‘Bili biste srećniji da imate neki ‘bolji’ rak, neki gdje je postotak izlječenja 95%?’. ‘Da, bila bih srećnija’. ‘A ne bi vam palo na pamet da biste se baš vi mogli naći u onih 5%?’, napisala je u nastavku.

“Jutros sam ležala na fotelji i gledala seriju o dvojici braće koji su ubili svoje grozne roditelje, još robijaju, htjela bih da ih puste, iz limene kutije izvlačila sam slatkiše u obliku badema, poklon od prijatelja iz Pariza, mačak me je gledao i tražio keksiće. Oko mene haos, u duši mir. Možda ću ipak ući u onih 0,00001%? Javila mi se moja zlobna mama: ‘Kćeri moja, uvijek si bila glupa’. ‘Odje*i, policajko’, rekla sam i sjetila se šta mi je rekao prijatelj psiholog: ‘Ne daj nikome da ti živi u glavi ako ne plaća rentu’”, zaključila je.

BONUS VIDEO:

Hypebih.ba/Cdm.me/A.H.