Između mora i Sarajeva, između crnogorskih korijena i bosanskog inata, gradi svoj muzički put bez želje da slijepo prati trendove. Pjevačica Vanja Vrećo otvoreno je govorila o ljubavi koja ju je zadržala u Bosni, muzici kroz koju „ogoli dušu“, porodici… Njena priča je priča o dvije domovine, emociji i želji da iza nje jednog dana ostanu pjesme kojih se neće stidjeti.
Vanja Vrećo priznala šta je vezuje za Bosnu: „Moja Crna Gora je krv, Bosna je srce“
Rođeni ste u Tivtu, a Sarajevo je već godinama Vaš dom. Koliko su se u Vama spojili duh Crne Gore i Bosne i Hercegovine i šta danas za Vas predstavljaju Tivat, a šta Sarajevo?
-Ova dva mentaliteta su dijametralno suprotna. Morska klima je prirodni sedativ, a duh Sarajeva je nešto posebno. Ovdje se tuga nosi dostojanstveno, ljubav glasno, a uspomene zauvijek. Neki gradovi imaju ulice, ali Sarajevo ima dušu. Grad na raskršću svijeta, a ipak svoj.
Publici ste predstavili svoj prvijenac ‘Haljina za tugu’, od kojeg mnogo očekujete. Šta će ovaj projekat otkriti o Vanji Vrećo i zašto ste odlučili da je upravo sada pravi trenutak za njega?
– Tri godine sam imala da „sažvaćem“ ovu pjesmu i zaista sam ponosna na svaki dan, mjesec i godinu ovog iščekivanja. Ja sam neko ko na totalno drugačiji način posmatra ovaj svijet i ne pridružujem se trendovima. Samo ono što se meni dopada može da dobije moju full pažnju.
Nadam se da će se ljudima dopasti i da će vjerovati u ono što radim, jer muzika je toliko široka sama po sebi da nema potrebe baviti se drugim stvarima. Mislim da je uvijek pravi trenutak za nešto što je iskreno, po meni i ispravno, i ono za šta čovjek živi čitav život. Neke stvari ne možeš kupiti jer ih nosiš u sebi još od vremena kada ti se to usadi u glavu. Pjesmu je radio Almir Ajanović, Studio Tempo Digital u saradnji s Dženisom Hujićem Đenkecom.
Iskren trud
Često se kaže da se pravi umjetnik ne gradi preko noći. Vi ste svoju karijeru gradili nešto sporije, ali očigledno s namjerom da bude kvalitetna i dugotrajna. Koliko Vam je važnije trajati nego brzo doći do popularnosti?
– Pa, daleko sam od umjetnika. Ali mogu reći da sve u životu treba postepeno, pošteno, sa iskrenim trudom i željom. Ja sam neko ko se kroz ovo čitav život borio sam i svaki mali napredak je za mene nagrada.
Kvalitetan kontinuitet prije nego instant bitisanje i trendovanje za mene je uvijek prioritet. Ja nisam neko ko nešto radi zarad trenutka. Jednog dana, ako Bog da, želim da stanem iza svega što sam uradila s muzikom i za muziku i, na kraju krajeva, za sebe.
Crnogorka ste koja je život i ljubav pronašla u Bosni, a u braku ste s Bosancem. Koliko je ta ljubav prema Bosni uticala na Vaš muzički izraz i osjećaj pripadnosti?
– Ovo je najbolje pitanje do sada. Ja sam žena koju je život doveo iz Crne Gore u Bosnu, ali me je ljubav ovdje zadržala. U Bosni sam pronašla svog čovjeka, ali sam pronašla i jedan dio sebe za koji nisam ni znala da mi nedostaje. Moja Crna Gora je moja krv i moje korijenje, a Bosna je postala dio mog srca i mentaliteta. (Ovdje je inat jači nego igdje!) I možda se baš zato u mom glasu osjeti ta posebna emocija – jer pjevam iz mjesta u kojem se susreću dvije moje domovine.
Muzički gen
Prezime Vrećo mnogima odmah asocira na princa sevdaha Božu Vreću. Jeste li Vi i Božo rodbinski povezani ili je riječ samo o podudarnosti prezimena? A ako niste, možemo li se našaliti da očigledno prezime Vrećo ipak nosi neki poseban muzički gen?
– Svi koji nosimo to prezime smo u srodstvu. Porodično smo i umjetnici. Moja baka je isto bila jako muzikalna i bila je u jednoj predstavi sa čuvenom glumicom Marijom Crnobori, tako da imamo te suptilne, svilene umjetničke gene.
Okušali ste se i u muzičkim takmičenjima. Jeste li privatno uopšte takmičarski tip ili više vjerujete vlastitom tempu i putu, bez poređenja s drugima?
– Uh, shvatila sam kasno da nisam takmičarski tip. Najteže mi je samu sebe pobijediti i sebi sam najveći kritičar. Da, vjerujem sebi i onome što radim.
Za Vas se sve češće može čuti da ste „bosanska Dragana Mirković“. Kako doživljavate to poređenje i da li Vam imponuje kada Vas publika smješta uz ime jedne od najvećih regionalnih zvijezda?
-Uvijek je lijepo čuti poređenje s nekim ko ima takvu karijeru i iz vremena u kojem je sve bilo drugačije i smislenije, ali ja ipak volim što sam svoja. Možda samo imam „moć transformacije“.
Kada govorimo o estradi, postoji li pjevačica ili pjevač kojem se posebno divite i čiju biste karijeru, odnos prema publici ili način rada izdvojili kao uzor?
– Pa iskreno, ko god traje toliko godina bez skandala, živi isključivo od svog rada i muzike, zaslužuje riječi hvale. Svako treba da nađe svoj put do publike i srca ljudi, a itekako ljudi danas imaju frekvenciju da prepoznaju šta je „fake“, a šta iskreno.
Uspjeli ste prilično jasno razdvojiti privatni i poslovni život. Koliko Vam je važno da publika upozna Vanju kao umjetnicu, a da neke stvari ipak ostanu samo Vaše?
Tetka dvoje djece
– Pa, možda je rano reći da sam razdvojila privatno i poslovno, ali da, u kontekstu da, recimo, bilo šta da se dogodi u mom životu, ne smije uticati na posao. Na taj način treniram odgovornost i profesionalnost u svakom momentu.
Mislim da ljudi svakako vide i osjete svaku moju emociju dok pjevam, jer sam ja takva da, gdje god i pred kim god pjevam, ja sam ista. Ogolim dušu kroz pjesme koje mnogo volim i mislim da to ljudi osjete.
I za kraj, koliko Vam danas nedostaju Tivat, more i mediteranska klima? Kada Vam Sarajevo postane užurbano i hladno, poželite li samo otići do mora i napuniti baterije?
– S obzirom na to da sam tetka dvoje prekrasne djece, koji moj život čine potpunim, kad kažem Tivat – u Tivtu je sve što volim na ovom svijetu.
Sarajevo je grad u kojem je svaki dan drugačiji i to je ono što ga čini posebnim, kao neka multimedijalna pozornica. A Tivat će zauvijek ostati kao korijen u mom srcu iz kojeg nosim svu ljubav ovog svijeta.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/A.H.
