U Srednjoj zubotehničkoj školi u Sarajevu učenici su napravili korak više ka istinskoj inkluziji. Sve je počelo s inicijativom jedne učenice koja dolazi iz porodice u kojoj su oba roditelja osobe s oštećenjem sluha. Želeći svoje školske drugove senzibilizirati i približiti im svakodnevnu komunikaciju svojih roditelja, ona ih je naučila osnovama znakovnog jezika.
Učenici Zubotehničke škole u Sarajevu
Iz te ideje razvio se školski projekat „Ruke koje govore“, čiji je cilj podizanje svijesti o izazovima s kojima se suočavaju osobe s oštećenjem sluha, ali i stvaranje okruženja u kojem je komunikacija dostupna svima. Ubrzo, ovaj mali razredni projekat prerastao je u primjer empatije, zajedništva i društvene odgovornosti mladih. Učenici su naučili pozdraviti se, predstaviti, postaviti jednostavna pitanja znakovnim jezikom, ali ono mnogo važnije – naučili su kako se razumijevanje ne gradi riječima, nego namjerom i poštovanjem.
Mladi pokazuju kakvo društvo želimo biti
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom s oduševljenjem je podržao ovu inicijativu, ističući da ovakve priče zaslužuju pažnju, priznanje i dalju promociju.
“Ovo što su uradili učenici Srednje zubotehničke škole Sarajevo pokazuje da je inkluzija vrijednost koja se uči kroz primjer. Ponosni smo na mlade koji razumiju različitost, poštuju je i pretvaraju u snagu zajednice. Fond će uvijek podržati ovakve inicijative koje povezuju, inspirišu i ruše predrasude,” izjavio je direktor Fonda, Ahmet Baljić.
Mala školska učionica, velika životna lekcija
Učenici poručuju da žele da se svi u školi osjećaju prihvaćeno – bez obzira na to kako govore, čuju ili komuniciraju. Za porodicu učenice inicijatorice, ali i sve osobe s oštećenjem sluha, ova podrška predstavlja više od simboličnog gesta. To je potvrda da mladi ljudi razumiju i da tišina ne znači izolaciju, ako postoji volja da se dopre do drugog.
Ova priča pokazuje da inkluzija počinje u razredu, na odmoru, među prijateljima, tamo gdje postoji želja da razumijemo jedni druge. Nije potrebna velika reforma da bi društvo bilo bolje; ponekad je dovoljna jedna učenica, jedan razred i par naučenih pokreta rukama.
Ako mladi razumiju važnost empatije, onda je na nama da im damo prostor, podršku i priliku da mijenjaju svijet.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/A.H.
