Legenda narodne muzike Miroslav Ilić ovog će vikenda raspjevati zagrebačku publiku.
Povodom toga kolege “24sata.hr” razgovarali su o pripremama, novom valu muzike, saradnjama i poznanstvima s hrvatskim izvođačima…
SUSJEDI PIŠU …
Bliži se koncert na kojem će muzička legenda Miroslav Ilić proslaviti više od 50 godina karijere koja je započela 1973. ‘Luckasta si ti’, ‘Još te nešto čini izuzetnom’, ‘Božanstvena ženo’ i mnogi drugi hitovi orit će se Arenom Zagreb u subotu, 18. 10.
Uoči koncerta upitan je kako teku pripreme, što misli o današnjoj muzičkoj sceni i pjesmama, te hoće li izvoditi pjesme svog kolege i prijatelja – Halida Bešlića.
Sjećate li se svog prvog nastupa? Kakav je bio osjećaj tada, a kako je danas nakon više od 50 godina karijere?
– Moj prvi nastup bio je 1973. godine u Vrnjačkoj Banji i tada sam zaradio svoje prve pare od muzike. Ja nisam tada imao ni auto, vraćao sam se autobusom iz Banje za moje rodne Mrčajevce. Pet puta sam se pipao za džep da vidim da li su mi parice tu. Kako da se ne sjećam, to je ne izbrisivo.
E sad što se mog odnosa prema ovom zanatu tiče, isto je i prije, i sada 50 godina kasnije. Zahvalan sam i zanatu i Bogu što me je smjestio u ovaj zanat i spasio me muka i neimaštine. Zato ga i volim i poštujem i dan danas ga radim punom snagom i energijom bez ‘foliranja’.
Velikog koncerta 1982. godine u Ciboni
Bliži se vaš koncert u Areni Zagreb za koji ste rekli da će biti jedan od najposebnijih? Možete li otkriti nešto više?
– Mene za taj grad veže puno lijepih uspomena i nikada nikome neću dozvoliti da mi to izbriše. Počevši od prvog velikog koncerta davne 1982. godine u staroj Ciboninoj dvorani, jer tada nisu postojale arene kao danas. Od tada do danas imam lijepe uspomene. Ne smijem sad reći da će mi ovaj koncert u Zagrebu biti najposebniji, ali osjećam dozu uzbuđenja i iščekivanja.
Moram reći da se molim Bogu da budem zdrav 100 posto tog dana da bih mogao pružiti maksimum. Uz dobru atmosferu, ne sumnjam da će sve biti super. I ono što je najvažnije, svaki koncert je za mene poseban i svakom pristupam sa podjednakom energijom i radošću.
Halidove pjesme
Hoćete li pjevati i pjesme Halida Bešlića? Kakve vas uspomene vežu uz Halida? Je li istina da ste se u mladosti potukli zbog žene?
– N žalost, neću. Ja inače nisam nikada imao običaj pjevati tuđe pjesme. Moram reći da sam se sa Halidom čuo onog dana kada je prebačen u Klinički centar na Koševu u Sarajevu. Javio mi se. Pitao sam ga da mi objasni o čemu se radi i o čemu bruje svi mediji. A on mi je vrlo strpljivo podnio referat o zdravstvenom problemu.
Ja sam mu tada rekao da se to prevazilazi. Želio sam ga podržati u tom trenutku, ali kada smo završili razgovor shvatio sam, na osnovu onoga što mi je on rekao, da je to njegovo vrlo ozbiljno. Bila je nada do zadnjeg momenta. Halid je jedan od najomiljenijih likova u mom životu. Podijelili smo nekih stvari u životu, bili smo u kontaktu svih ovih godina.
Dobar čovjek, dobar lik, baš mi je bio taj dan kada je umro jedan od najtužnijih. A te priče da smo se potukli zbog nekoga su izmišljotine.
Rahimovski, Fosili, Barlović, Dujmić, Huljić, Dragojević…
Često nastupate u Hrvatskoj, a družite li se s nekim od naših izvođača? Čiju karijeru biste posebno izdvojili?
– Ja nisam onaj koji pozivom želi optereti nekoga. Ko hoće doći, može uvijek. Recimo, Aki Rahimovski je svojevremeno, kada sam pjevao u nekom makedonskom klubu u Zagrebu, došao na moj nastup. I dan danas imam tamo dobre prijatelje. S Novim Fosilima dok je još bila pjevačica Đurđica Barlović, pa Rajko Dujmić, Tonči Huljić…
Ako niste znali, Tonči je davne osamdeset i neke prijavio pjesmu ‘Ti si želja mog života’ za Splitski festival i htio je da je ja otpjevam. Polomio se da me uvjeri, ali ja sam odustao, ne želeći miješati – što kažu – babe i žabe. To je bio čisto pop festival, a što će tu narodnjaci. Sa Mišom Kovačem sam se družio i putovao, naročito po inozemstvu, Švajcarska, Njemačka, Francuska…
Eh sad, čiju bih karijeru izdvojio od pjevača sa hrvatske scene, ima ih puto. Eto, Mišo Kovač, koji je pjevač moje mladosti, koga sam slušao dok sam još bio gimnazijalac. Njegova karijera je za poštovanje. Često kada sam negdje sa Acom Lukasom, ja ga zamolim da mi otpjeva ‘Ostala si uvijek ista’. Pa tu je i Oliver Dragojević, ali nikoga ne bih baš izdvajao da nekoga ne povrijedim.
“Rok trajanja”
Što mislite o današnjoj publici? Ima li danas pjesma kraći ‘rok trajanja’ nego prije?
– Pa ne bih bio nepravedan, ali čini mi se da današnje pjesme imaju kraći rok trajanja. Neka mi ne zamjere, ali period od sedamdesetih do devedesetih bih nazvao ‘zlatnim dobom’ u svim žanrovima, bilo da je pop, klasika, rok, folk… Tada su nastale neke od najboljih pjesama i najvećih hitova.
Što biste savjetovali mladima – kako danas mogu imati bezvremenske pjesme poput vaših?
– Teško je davati savjete. Ja bih bio najveći lažov kada bih vam rekao da sam ja sve isplanirao. Jednostavno drugi je vremenski okvir, kontekst, planetarno, kulturološki… Ali ono u što sam siguran, trebaju odrediti što su. Eto, još uvijek se dodjeljuju nagrade poput Emi, Gremi… ali to su jasno definirane kategorije, a vi sad na ovim prostorima nemate jasno definirane kategorije. Svi bi htjeli biti sve. Priželjkujem da se vratimo starim vrijednostima u smislu tekstova i nota.
BONUS VIDEO:
(24sata.hr/hypebih.ba/G. Š.)
