Silvano Martina: Džeko je najveći igrač iz regije koji se pojavio u Seriji A
Jednog dana branit ću za Inter, sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka, tada 13-godišnji golman početnik Silvano Martina obećao je porodici i prijateljima. Šest ili sedam godina kasnije zaista je zadužio dres slavnih “Nerazura”, dvostrukih evropskih prvaka tih sezona. Upisao je, doduše, samo jedan službeni seniorski nastup za velikana, ali je iz Intera krenuo u uzbudljivu golmansku avanturu, tokom koje će skupiti više od 300 nastupa u italijanskim serijama A i B.
Idol Čiko Radović
– Ako sam to za Inter ikada i rekao, moram priznati da se više ne sjećam. Znam da sam u to vrijeme svojima obećavao da ću jednog dana braniti za Željezničar. Svaki sam slobodan trenutak visio na Grbavici, tamo sam počeo trenirati, a moj golmanski idol zvao se Vasilije Čiko Radović. Bila je to ona sjajna Željina generacija: Radović, Štaka, Zemko, Smajlović, Osim. Kada sam navršio 13 godina, porodica se preselila u Italiju. Iz Sarajeva, gdje je rođeno nas četvero djece, stigli smo u okolicu Udina, gdje se rodila naša najmlađa sestra – nema Silvano Martina problema s padežima i vokabularom našeg jezika dok vrti davne kadrove svog sarajevskog djetinjstva.
Martina nije nepoznat sportskoj javnosti. Čitataoci fudbalskih vijesti upoznali su 70-godišnjaka u ulozi agenta Điđija Bufona (Gigi Buffon) ili savjetnika prilikom transfera igrača iz ex-yu regije u Seriju A, ali njegovi rani radovi nekim su čudom ostali neosvjetljeni.
– Moji su iz Briješća, sarajevskog naselja u kojem je nekad bila brojna italijanska zajednica. Porodica Martina stigla je s ostalim Italijanima za vrijeme naseljavanja u Austro-Ugarskoj, tako da mi je već otac rođen u Sarajevu. Dvjesto metara od naše je porodična kuća oca Edina Džeke – konstatuje Martina za SN.
Sarajevski tinejdžer brzo se poslije selidbe uklopio u novu sredinu. Već s 15 godina bio je na golu lokalne Esperie, dobacio je do finala državnog prvenstva Italije i tamo zapeo za oko Interovim skautima.
Dvostruka fraktura lobanje
– Veći klubovi odmah su razgrabili cijelu našu generaciju, dvojica u Juventus, dvojica u Frosinone, a ja u Interovu školu, gdje sam proveo četiri godine. Na kraju smo samo ja i još jedan napadač ostvarili fudbalske profi karijere. Put me je dalje vodio preko Varezea, kasnije sam branio za Torino i Lacio, ali najduže sam se zadržao u Đenovi. Tamo sam u zenitu karijere proveo pet sezona – podsjetio je Sarajlija.
Odmah nakon svršetka igračke karijere Martina je shvatio da želi ostati u fudbalu kao agent. Podatak da je prvi prepoznao talent velikog Bufona otkriva da ima žicu za posao. Činjenica da je uz Bufona kao menadžer ostao cijelu njegovu karijeru – a veliki Điđi se još ne da skloniti sa gola Parme – govori nešto o karakteru Silvana Martine. A taj se karakter u novembru 1981. našao na strašnom iskušenju. U utakmici Serije A golman Đenove je prilikom istrčavanja kao brzi vlak pregazio Đankarla Antognonija (Giancarla ). S dvostrukom frakturom lobanje vezni igrač Fiorentine ostao je nepomično ležati na travnjaku, i život mu je u jednom trenutku visio o niti.
– Dogodilo se tog dana da su se one “gipsane” linije uslijed hladnoće potpuno stvrdnule i lopta se od njih odbijala u čudnoj putanji. Na jedan takav odbijanac krenuli smo Antognoni i ja, a završilo je groznim sudarom. Nije tu bilo nikakve namjere, išli smo instinktivno u duelu. Antognoni se, na sreću, brzo oporavio i već je 1982. s Italijom osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu. Ostali smo u prijateljskim odnosima – otkrio je Martina.
Razmišljajući kako bi nakon Bufona mogao razigrati svoj novi posao, Silvanu Martini upalila se lampica.
Vidić, Džeko, Mbape, Ronaldo…
– Kad već znaš jezik, zašto ne bi probao dolje. Tako sam pronašao Nemanju Vidića, kojeg sam vodio kroz moskovski Spartak, Mančester junajted i Inter. Kasnije sam preporučio Džeku u Romu, što se pokazalo velikim pogotkom, ali objektivno, nije moglo drukčije niti završiti. Džeko je za mene najveći igrač iz regije koji se pojavio u Seriji A. On možda zaostaje pola koraka za superklasama poput Mbapea ili Ronalda, ali je u istom razredu s Van Bastenom i Ibrahimovićem.
Martina kaže da je upoznao Brozovića kao “supersimpatičnog momka”, te kako ga ne bi iznenadilo kada bi Rebić ove sezone igrao finale Lige prvaka, jer je žrijeb pomazio italijanske klubove. Na pitanje ko je najbolji Hrvat u Seriji A, ponudio je zanimljiv odgovor.
– Mario Stanić (Sarajlija – op.a.). Njegove sezone u Parmi niko nije nadmašio – zaključio je Martina.
