Vjernici Rimokatoličke crkve i drugih zapadnih crkava, koji vrijeme računaju po gregorijanskom kalendaru, danas obilježavaju najveći i najstariji kršćanski praznik u spomen na uskrsnuće Isusa Krista, praznik koji simbolizira pobjedu života nad smrću.
Uskrsnuće Gospodina Isusa Krista, kako se ovaj praznik označava u kalendaru Pravoslavne crkve, odnosno Uskrs – Vazam u rimokatoličkom kalendaru, ili jednostavno Uskrs, kako ga nazivaju protestantske, anglikanske, luteranske, baptističke i druge zajednice nastale reformacijom Rimokatoličke crkve, smatra se praznikom nad praznicima, jer predstavlja samu suštinu kršćanstva.
Uskrsnuće Sina Božijeg temelj je kršćanske vjere, obnova života i simbol neuništivosti duha na kojem počiva vjera u Boga.
Prema kršćanskom vjerovanju, Krist je uskrsnuo trećeg dana nakon smrti. Prema evanđeljima, događaj se zbio na Isusovom grobu, a radosnu vijest ženama mironosicama saopćio je arhanđel Gavrilo.
Praznik započinje odlaskom na svečanu službu, koja podsjeća da je Isus Krist, Mesija, koji se utjelovio od Duha Svetoga i Djevice Marije i postao čovjek, došao u ovozemaljski život kako bi svojom žrtvom na križu spasio cijeli ljudski rod od grijeha, a potom uskrsnuo iz mrtvih.
Običaj je da vjernici na uskršnju misu ponesu uskršnja jaja i hranu, koje svećenik potom blagoslovi.
Za Uskrs je svuda uobičajeno bojenje jaja, prvenstveno u crvenu boju, koja simbolizira novi život.
Prema predanju, prva jaja je caru Tiberiju poklonila Marija Magdalena, koja je u Rim došla s porukom o uskrsnuću.
Jaje je simbol obnavljanja prirode i života i, kao što badnjak, goreći na ognjištu, daje posebnu čar božićnoj noći, tako uskrsno crveno jaje znači radost i za one koji ga daruju i za one koji ga primaju.
Uz bogatu trpezu okuplja se porodica, organizuju se zabavne potrage za skrivenim jajima, a negdje se i takmiče u izboru najtvrđeg jajeta.
Ovaj veliki praznik donio je i brojne običaje koji se razlikuju od zemlje do zemlje.
To je ujedno i najstariji kršćanski praznik, koji se obilježava još od prvih vremena kršćanstva, a u crkvenom kalendaru nema fiksni datum.
Glavni je pokretni praznik i na osnovu njegovog datuma određuje se vrijeme drugih pokretnih vjerskih praznika.
Na Prvom vaseljenskom saboru, održanom u Nikeji 325. godine nove ere, Crkva je ustanovila da se praznik slavi prve nedjelje nakon punog Mjeseca koji nastupi poslije proljetne ravnodnevnice, s tim da ne može biti prije 4. aprila niti poslije 8. maja.
Danas ovakav kanonizirani princip određivanja datuma Uskrsa primjenjuju pravoslavne crkve, odnosno crkve koje su ostale na ortodoksnoj liniji.
Rimokatolička crkva je taj princip napustila 1583. godine i uvela određene izmjene u odnosu na odluke Nikejskog sabora, što su prihvatile i protestantske zajednice.
