Pjevačica Tea Bilanović otkrila je da trenutno živi u stanu koleginice Teodore Džehverović, a zatim se osvrnula i na nedavnu operaciju slijepog crijeva.
Tea je otvorila vrata svog novog doma jednom mediju i ispričala kroz kakvu je dramu prošla kada je iznenada završila na hitnoj operaciji.
– Stvarno se osjećam već super. Mislila sam da će mi puno duže trajati oporavak s obzirom na to da sam se poslije prvog dana operacije osjećala jako loše. Djelovalo mi je kao da će to trajati vječno. Međutim, baš sam brzo stala na noge i oporavila se. U jednom momentu mi je malo palo i samopouzdanje jer samo ležim, a od operacije mi se stomak malo naduvao. To su sve normalne stvari, ali u mojoj glavi je to bilo strašno. Sada je već druga ili treća sedmica poslije operacije i stvarno je onako kako su doktori rekli – oporavila sam se u fulu.
PJEVAČICA SE USELILA U STAN TEODORE DŽEHVEROVIĆ! Otkrila u kakvom stanju ga je zatekla: „Sigurnost mi je na prvom mjestu…“
Za razliku od mnogih kolega, Tea je odlučila da zdravstveni problem zadrži daleko od očiju javnosti sve dok se nije oporavila.
– Nisam htjela da se zna baš iz tog razloga što se nisam dobro osjećala, a to nije stvar kojom treba da se dičim. Mnogo sam radila tokom jula, imala sam i put u Crnu Goru. Kada sam se vratila, bila sam toliko umorna da sam jedva čekala da spavam jer danima nisam oka sklopila. Nakon dva-tri sata sna zabolio me je stomak. Pomislila sam da je promjena klime ili napor od puta, trpjela sam sat vremena, ali je počelo da me nervira. Otišla sam kod ljekara čisto da ne trpim i da mogu što prije da nastavim sa spavanjem – rekla nam je Tea, međutim, rutinski pregled pretvorio se u hitan slučaj:
– Kada sam došla, uslijedio je standardni pregled, pa ultrazvuk. Vraćam se ja, a ljekar sasvim ljubazno, sa osmijehom, govori: ‘Teodora, danas hitna operacija’. Prvo uopšte nisam registrovala šta mi je rekao. Rekla sam: ‘Ne može, ja imam zakazane nastupe, može li neki drugi dan?’, ali on je bio vrlo isključiv: ‘Ne, danas hitna operacija, slijepo crijevo’. Tek tada sam shvatila koliko je stvar ozbiljna.
Vijest o hitnoj operaciji probudila je u njoj stare traume i strahove.
– Odmah mi je prošlo kroz glavu da sam prije devet godina imala plućnu emboliju – to je zgrušavanje, tromb u plućima. To sam tada jedva preživjela i to mi je strah života. Od tada, čak ni kada idem kod zubara, ne primam anesteziju. Nakon toga su mi konstatovali trombofiliju, a to zahtijeva poseban oprez prije svake anestezije i operativnog zahvata jer nosi ogroman rizik – dodala je Tea, priznajući da je u bolnici jedva zadržavala suze:
– U mojoj glavi je to bilo prestravično. Kada sam stigla u bolnicu, sve vrijeme sam plakala: ‘Jao, kako ću anesteziju, šta ako dobijem panični napad?’. Ljekari i sestre su bili nevjerovatno ljubazni, konstantno su pričali sa mnom i tješili me kao malu bebu. Sve je prošlo u najboljem redu, nisam bila ni svjesna kada su mi dali anesteziju, stvarno su to izveli fenomenalno.
Iako je od embolije prošlo devet godina, priznaje da posljedice i dalje osjeća, ali i da je tempo života doveo do toga da zanemari sopstveno zdravlje.
– Prošlo je devet godina, a čovjek sve potisne jer stalno radi. Tri godine mi svi govore da moram na odmor i da pravim balans, a ja uživam u tome što radim i uvijek imam nove ideje. Stalno sam gurala odmor u stranu, a onda je Bog rekao: ‘Moraš sad’. Osjećala sam se beskorisno dok sam ležala, ali bolje što se desilo u avgustu nego na početku sezone.
Govoreći o selidbi, Tea je otkrila da je prethodni stan napustila uprkos tome što joj se dopadao, i to zbog ozbiljnih problema sa komšijama.
– Prethodni stan je bio prelijep, terasa je bila divna i jedva sam čekala lijepo vrijeme da na njoj odmaram i ugostim prijatelje. Međutim, doselile su se loše komšije iznad mene i nismo nikako mogli da nađemo zajednički jezik, problemi su bili svakodnevni. Čak su mi ulazili i na terasu – ne znam da li komšije ili neko drugi. Pošto živim sama, bilo me je neopisivo strah da vidim nekoga kako mi sjedi na terasi ili puši.
– Noću sam stalno slušala glasove, držala spuštene roletne i bila na vezi sa policijom i komunalnom. Iako je ograda bila visoka, ne znam ni sama kako su ulazili. Bila sam u konstantnom strahu. Zato sam odlučila da se preselim na visoki sprat – izabrala sam pretposljednji u zgradi koja ima 24 sata recepciju i obezbjeđenje. Sigurnost mi je na prvom mjestu – jasna je Bilanovićeva za Blic.
Do novog doma došla je sasvim slučajno, zahvaljujući zajedničkom frizeru nje i Teodore Džehverović.
– Tražila sam stan sa cjelodnevnom recepcijom, ali oni brzo odu. Dok sam sjedila kod frizera sa pola kose na glavi, žalila sam se kako ne mogu da nađem stan. On mi je rekao: ‘Sačekaj sekund’, okrenuo telefon i vratio se rekavši da mi je našao stan kod Teodore Džehverović! Spojio nas je, a Teodora i ja smo se dogovorile bukvalno za pet minuta.
O Teodori kao stanodavcu ima samo riječi hvale i ističe da se brzo uklopila u novi prostor.
– Teodora je odličan stanodavac, divno je sredila stan, super se razumijemo. Čak su mi ona i njena mama donijele voće kada sam izašla iz bolnice, baš smo se lijepo družile. Ne ispijam kafe sa Đanijem i Viki Miljković, nismo još stigli do zajedničkih kafa. Sljedeći korak je kupovina mog sopstvenog stana – Teodora i ja smo se dogovorile da iz njenog stana pređem pravo u svoj, na istoj lokaciji i obavezno sa recepcijom.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/hypetv.rs
