
Saša Mirković, nekada aktivan u političkim vodama, danas je direktor i vlasnik Hype televizije te produkcijske kuće Hype Production. Mirković je jedan od najuspješnijih muzičkih menadžera u Srbiji, za kojeg se otimaju i hrvatske zvijezde. Životni put Saše Mirkovića satkan je od brojnih iskustava, a u nastavku pročitajte sve što do sada niste znali o ovom plemenitom čovjeku.
OBRAZOVAN, PLEMENIT, JEDINAC IZ RADNIČKE PORODICE
U jednom intervjuu za „Slobodnu Dalmaciju“ Mirković je otkrio mnoštvo zanimljivih detalja, što je, kao i obično, uzdrmalo javnu scenu. U razgovoru je podijelio koliko je novca nekada nudio pokojnom Oliveru Dragojeviću da nastupi u Beogradu, ali je objasnio i zašto je zaustavio duet Severine i Ace Lukasa.
– Znaš da sam ja taj koji je prvi doveo Magazin u Srbiju dok je u njemu pjevala Jelena Rozga. Siguran sam da sam u historiji Magazina upisan zlatnim slovima za sve što su postigli kod nas.
Sašu Mirkovića je posao u vrijeme tog intervjua odveo u Dalmaciju, jer Aca Lukas tokom ljeta tamo ima mnoštvo nastupa, a Dalmacija mu je svojevrsna baza.
U više od 30 godina karijere iza njega je, tada, bilo preko šest hiljada koncerata, od čega 80 regionalnih arena i jedna Marakana (stadion Crvene zvezde).
– Kažete da ste neshvaćeni, mladi prijatelju? Strpite se. I dijamant je u osnovi ugljen, ali je bio strpljiv čekati – riječi su slavnog Pabla Picassa koje su Mirkovićeva životna vodilja.
U svijet estrade ušao je krajem devedesetih godina kao student, i to sasvim slučajno, kada je Miroslavu Iliću napravio 2.000 plakata za koncert.
– Sjećam se da mi je za taj posao u džep ubacio dvije hiljade maraka – prisjetio se Saša.
Tada je shvatio da je predodređen za ozbiljne stvari. Strpljiv poput dijamanta, čekao je svoj pravi trenutak. Čak i u trenucima najveće slave i moći, nije dozvolio da ga novac promijeni. Ostao je onaj skromni dječačić iz Bora, spreman pomoći i najvećem neprijatelju.
– Jer dobro je činiti dobro, kad-tad ti se neke stvari vrate – ističe Mirković.
Da nije postao menadžer, bio bi advokat
– Jedinac sam iz radničke porodice i moram priznati da sam često tugovao jer nemam sestru ili brata. Imali smo trgovinu, pa sam već kao srednjoškolac radio. Kad bih išao na more, otac bi mi rekao: ‘Hajde malo da vježbaš na kamionu usput.’ Bio sam odličan učenik, bavio sam se i džudom te završio nižu muzičku školu za harmoniku.
– Tako sam jedini muzički menadžer na ovim prostorima koji ima muzičko obrazovanje. Po meni su svi menadžeri i producenti prodavači i trgovci na kilo. Danas su se i kriminalci počeli baviti menadžmentom. Najčešće uzimaju pjevačice koje služe za sve osim za pjevanje, zbog čega su koncerti stavljeni u drugi plan. Pravi pjevači su po strani, gura se nešto što je falš i loše. Ja na to ne pristajem, zato i nisam dio nijednog klana. Jedini kojeg priznajem je pokojni Raka Đokić – govori Saša.
Posebno je, kaže, ponosan na to što je doveo Euroviziju u Srbiju, ali i na najveći dječiji muzički festival na svijetu kojem je dao ime „Čarolija“.
– Na tom projektu radio sam s Leontinom Vukomanović, koja je Joksimoviću napisala „Lane moje“. To je jedna od najvećih stvari koje smo zajedno napravili. Svake godine zbog „Čarolije“ u Srbiji imamo više od 500 polaznika, što nas neopisivo raduje. Raditi s djecom i učiti nove naraštaje nešto je neprocjenjivo.
Saša je uspio u Beograd dovesti i Erosa Ramazzottija.
– Eros pažljivo bira gdje će nastupiti. Kada je prvi put pjevao u Beogradu, nije bilo kako treba. Moja produkcija je to sada napravila onako kako treba – bilo je sjajno. Nikada nije imao emotivniji koncert na prostoru bivše Jugoslavije.
Jedna od njegovih najvećih želja bila je dovesti Olivera Dragojevića u Srbiju.
– Za jednu Marakanu nudio sam mu milion tadašnjih maraka, a za dvije čak tri miliona. Odbio je pet-šest miliona maraka.
– Rekao mi je: ‘Sale moj, sve je to u redu, ali nakon toga nemam gdje da se vratim.’ Poštovao sam njegov stav i svaka mu čast što je to odbio.
„Novac mi ništa ne znači“
– Novac mi nije važan, služi mi samo da lakše živim. Nisam nikada išao za tim da budem milioner. Volim pomoći onima kojima treba. Ima ljudi koji to cijene, ali i onih koji tvoju pomoć dožive kao slabost. Ne volim da me ljudi gledaju kroz novac, niti ja gledam druge na taj način – rekao je Mirković za „Slobodnu Dalmaciju“.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/Skandal/A.H.