Prije nego što su industrijski deterdženti postali dio svakodnevnog života, domaćinstva su za čišćenje koristila i materijale koji su im bili lako dostupni. Među njima je bio pepeo od sagorijevanja drveta, koji se miješao s vodom kako bi se dobio alkalni rastvor poznat kao lužina.
Ova tečnost tradicionalno se koristila za pranje veša i izradu sapuna, ali njena svojstva zahtijevaju oprez.
Nekada se pepeo pretvarao u sredstvo za pranje veša
Kada se pepeo pomiješa s vodom, dio rastvorljivih supstanci, uključujući kalijeve soli, prelazi u tečnost i stvara alkalni rastvor koji se tradicionalno koristio za uklanjanje masnih nečistoća, posebno u domaćinstvima s pećima na drva.
Pepelna voda služila je i za pranje veša i izradu sapuna, u kombinaciji s mastima i kroz poseban postupak. Samo miješanje pepela i vode nije dovoljno za dobijanje sapuna, jer je za njegovu proizvodnju potrebno više koraka i precizno odmjeravanje sastojaka.
Način pripreme razlikovao se od porodice do porodice. Negdje se voda propuštala kroz sloj pepela, a drugdje se mješavina ostavljala da odstoji prije odvajanja tečnosti. Pepeo se koristio i za čišćenje izdržljivog posuđa, kao abrazivno sredstvo za uklanjanje nečistoća.
Šta se događa kada mješavina odstoji 24 sata
Tokom mirovanja, teže čestice postepeno se talože na dnu posude, dok gornji sloj tečnosti postaje manje zamućen. Ovaj proces naziva se dekantacija i omogućava odvajanje dijela čvrstih ostataka od tečnosti.
Ostavljanje mješavine da odstoji 24 sata može doprinijeti taloženju čestica, ali taj period nije univerzalni rok za dobijanje rastvora poznatog sastava. Na rezultat utiču porijeklo pepela, količina vode i uslovi čuvanja.
Važno je imati na umu da bistra tečnost nije nužno bezopasna. Rastvorene soli ostaju u vodi i nakon taloženja čvrstih čestica, a ni cijeđenje ni duže čekanje ne garantuju uklanjanje štetnih materija koje su se rastvorile u tečnosti.
Može li se koristiti svaki pepeo iz roštilja?
Za pripremu pepelne vode tradicionalno se koristio pepeo od netretiranog drveta. Pepeo iz roštilja može sadržavati ostatke uglja nepoznatog sastava, sredstva za potpalu, masnoću i so, pa nije svaki pogodan za ovu namjenu.
Ne treba koristiti pepeo od obojenog, lakiranog ili hemijski tretiranog drveta, briketa s nepoznatim dodacima niti ostatke pomiješane s plastikom i drugim otpadom.
Pri rukovanju je potreban oprez: pepeo može sadržavati skrivene žeravice čak i kada djeluje hladno. Treba izbjegavati kontakt s kožom i očima, koristiti odgovarajuću zaštitu i tečnost čuvati izvan domašaja djece i životinja, nikako u bocama za piće.
Zašto je potreban oprez pri čišćenju
Zbog alkalnosti, pepelna voda može nadražiti kožu i oči, a u zavisnosti od koncentracije može izazvati i korozivna oštećenja. Može oštetiti aluminij, osjetljive premaze i obojene površine, pa nije pogodna za sve materijale.
Iako se koristila generacijama, ova metoda nije univerzalno sigurna zamjena za savremena sredstva za čišćenje, posebno kada koncentracija rastvora nije poznata.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/A.H.
