Dugo nakon što ljeto prođe, mnogi ne odustaju od svježeg paradajza u salatama, sendvičima ili sosovima. Ipak, rijetko se zapitamo kakav paradajz zapravo kupujemo u prodavnicama van sezone.
Kakav paradajz kupujemo zimi

Tokom zimskih mjeseci na rafovima se mogu naći različite vrste, od čeri paradajza, preko klasičnih srednjih i krupnih plodova, do šarenih sorti. Ostaje pitanje koliko se takav paradajz zaista može mjeriti sa ljetnim, ali i kakvi se procesi kriju iza njegove proizvodnje.
Većina zimskog paradajza u prodavnicama dolazi iz plastenika ili iz toplijih zemalja poput Španije, Italije ili Maroka. Za razliku od ljetnog paradajza koji sazrijeva na otvorenom sa puno sunca i prirodnih ciklusa, ovaj paradajz se uzgaja u kontrolisanim uslovima: temperatura, svjetlost i vlažnost se pažljivo regulišu tako da biljke rastu i donose plodove tokom cijele godine.
Čeri paradajz i minijaturne sorte su posebno pogodne za proizvodnju u plastenicima jer brže sazrijevaju i bolje podnose transport. U plastenicima se koriste đubriva, sistemi za navodnjavanje i, donekle, pesticidi. Svi proizvodi moraju ispunjavati standarde EU, što znači da su sigurni za jelo. Međutim, ukus i tekstura ovog paradajza često se razlikuju od onog ljetnog koji mnogi pamte sa lokalnih pijaca.
Zimski paradajz je obično čvršći, sa manje sočnom unutrašnjošću i nešto blažim ukusom. Čeri paradajz često zadržava slađi i intenzivniji ukus od klasičnog velikog paradajza zimi, što ga čini idealnim za salate ili grickalice. Klasični veći paradajz može biti neutralnog ukusa zimi, jer ne razvija punu aromu bez direktnog sunca.
Još jedan važan faktor je vrijeme berbe: dok ljetni paradajz često sazrijeva na biljci, zimski se bere prije pune zrelosti kako bi izdržao transport, te sazrijeva u skladištima ili na policama. To dodatno utiče na aromu, čineći je manje intenzivnom.
Iako zimski plodovi rijetko imaju ukus kao ljetni, postoje načini da odaberete najbolje.
Izaberite paradajz koji je čvrst, ali blago elastičan. Intenzivna crvena, narandžasta ili žuta boja često ukazuje na bolju zrelost. Čak i zimi, paradajz bi trebao imati prepoznatljiv, blag miris kod peteljke.
Čeri je sigurniji izbor. Ove sorte često imaju bolju teksturu i slađi ukus zimi od krupnih sorti.
Ako imate vremena, ostavite paradajz kratko na sobnoj temperaturi prije upotrebe. To pomaže da se miris i ukus “oslobode”.
Zaključno, zimski paradajz nije loš niti nezdrav, ali je drugačiji: manje je sočan i čvršće teksture. Uz malo pažnje pri odabiru, može biti sasvim dovoljno dobro osvježenje za zimska jela.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/A.H.