Ruska salata je gotovo obavezna na svakoj slavljeničkoj trpezi pa je teško razmisliti o tome da je nekada ova sad već regularna salata koju toliko volimo bila rezervisana samo za gospodu.
U Srbiji je miljenica svake slavske trpeze, ali istina je da je ovo jelo poznato širom sveta po drugačijim imenima- salata Olivije, stoličnaja, a ponekad čak i moskovska i francuska… uz varijacije po imenu dolaze i varijacije u receptu kao i u pričama kako je zapravo nastala
Po jednoj, prvi ju je spremio Napoleonov kuvar Anri Olivije, sa idejom da napravi jelo koje bi moglo da se pojede “na brzaka” a i dalje zadivi vojskovođu.
Po ovoj priči, nakon pada Napoleona Olivije je prešao na ruski dvor i nastavio da pravi svoje specijalitete za carsku porodicu. Jednog dana je pred cara i caricu izneo svoju “Napoleonovu salatu”. Svi su bili oduševljeni, a Olivije je nakon toga mnogim svojim ruskim kolegama podelio recept. Salata je tokom ‘60-ih godina 19. veka u Rusiji ponela ime svog tvorca – salata Olivije.
Druga priča nas vodi u Moskvu, u prestižni restoran “Ermitraž”. U njemu je kuvar Lusijen Olivije napravio salatu koja se gostima toliko svidela da je postala zaštitni znak restorana.
Olivije je strogo čuvao recept, ali se zna je da je bila potpuno različita od one koju mi danas znamo, sa sastojcima kao što su teleći jezik, kavijar, zelena salata, komadići jastoga, kapar i mnoga druge, a sve to završavao dresingom koji je sam pripremao.
Kasnije, jedan od Olivijeovih pomoćnika rešio je da ukrade recept i nakon toga prešao u konkurentski restoran i počeo da pravi svoju verziju salate. Ipak, njegov preliv se razlikovao od onoga koji je imala originalna salata. Ivanov je recept za salatu kasnije čak i prodao raznim izdavačkim kućama, što je doprinelo njegovoj popularizaciji.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba
