Mustafa Nadarević bio je jedan od najvećih glumaca ovih prostora, umjetnik čije su uloge obilježile pozorište, film i televiziju, a lik Izeta Fazlinovića učinio ga je neizostavnim dijelom svakodnevnog života miliona gledalaca. Na današnji dan, 22. novembra, navršava se šest godina od njegove smrti.

Legendarni glumac preminuo je 2020. godine u Zagrebu, u 78. godini, nakon borbe s rakom pluća. Iza sebe je ostavio bogatu karijeru, oko 150 pozorišnih uloga i više od 60 filmskih i televizijskih projekata.
Rođen u Banjoj Luci
Nadarević je rođen 2. maja 1943. godine u Banjoj Luci, a odrastao je u Zagrebu, Bosanskom Novom i Rijeci. Glumački put započeo je nakon završetka Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, a prve profesionalne angažmane ostvario je u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Od 1969. godine bio je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje je ostao sve do penzionisanja 2011. godine. Na pozorišnim daskama ostvario je brojne zapažene uloge, među kojima su Pomet u „Dundu Maroju“, Bogdan u „Hvarkinji“ i Leone u „Gospodi Glembajevima“.
Upravo uloga Leonea Glembaja, koju je ostvario i u filmu Antuna Vrdoljaka iz 1988. godine, smatra se jednim od vrhunaca njegove glumačke karijere.
Sarađivao je s najvećim imenima jugoslovenske kinematografije, a publika ga pamti po filmovima „Otac na službenom putu“, „Već viđeno“, „Kuduz“, „Gluvi barut“ i „Halimin put“, kao i serijama „Prosjaci i sinovi“, „Velo misto“ i „Kiklop“.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima uloga pjesnika Hamze u filmu „Savršeni krug“ Ademira Kenovića iz 1997. godine. U filmu, koji govori o ratnom Sarajevu, Nadarević je utjelovio čovjeka koji u opkoljenom gradu pokušava pomoći dvojici dječaka bez roditelja da pronađu put do sigurnosti.
Ipak, široj publici ostat će zauvijek prepoznatljiv kao Izet Fazlinović iz serije „Lud, zbunjen, normalan“. Lik koji je igrao od 2007. godine postao je jedan od najvoljenijih na regionalnoj televizijskoj sceni, a njegove replike i danas se prepričavaju i citiraju.
Nadarević se bavio i režijom. Debitovao je 1992. godine predstavom „Let iznad kukavičjeg gnijezda“, a režirao je i „Balkanskog špijuna“, „Hamleta u selu Mrduša Donja“ te „Hasanaginicu“, u koprodukciji zagrebačkog HNK i Narodnog pozorišta Sarajevo.
Za svoj rad dobio je brojna priznanja, među kojima i Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo.
Na dan majčine smrti, pamti se, igrao je u pozorištu.
“Kad mi je majka umrla izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi.
Mustafa se tokom života ženio tri puta, a svaki brak obilježila je drugačija životna priča. Iz tih odnosa dobio je troje djece, a posljednji brak obilježila je velika ljubav, ali i bol zbog gubitka supruge.
Njegova prva supruga bila je Jasna, s kojom je dobio kćerku Nađu, danas historičarku umjetnosti. Nakon osam godina zajedničkog života odlučili su se rastati, ali su ostali povezani kroz kćerku.
Mustafina druga supruga bila je Snežana. U tom braku dobili su sina Ašu, koji je postao uspješan sportista, i kćerku Nanu, koja se danas bavi marketingom i radi kao PR menadžerica za renomirani američki kozmetički brend.
Ljubavna priča
Treći put se oženio 25. aprila 2012. godine Slavicom Radović, talentovanom kostimografkinjom i scenografkinjom. Njihova ljubavna priča trajala je 15 godina, a Slavica se deset godina hrabro borila sa zloćudnim tumorom.
Preminula je u Ljubljani 7. juna 2012. godine, a njen odlazak glumac je veoma teško podnio. Iza njih je ostala ljubavna priča koja je, uprkos teškoj bolesti, trajala godinama.
rezon.ba/hypebih.ba/R.K.