Na njemu se gnijezdi šest vrsta albatrosa, a poznato je i po rijetkim velikim biljnim vrstama
Ostrvo Kempbel nalazi se oko 700 kilometara južno od novozelandskog Južnog ostrva i prostire se na 11.300 hektara. Prema podacima novozelandskog Odjela za zaštitu prirode, farmeri su ovce počeli dovoditi 1895. godine, kada je na ostrvo pušteno prvih 400 grla. Prema Rudge istraživanju, stado je do 1916. godine brojalo više od 8.000 ovaca.
Ekonomski slom
Farmer Džon Voren (John Warren) dovezao je 1927. godine još 5.000 ovaca, ali su samo dvije godine poslije cijene vune i mesa počele padati. Nepouzdan prevoz, nesreće i svjetska ekonomska kriza učinili su farmu neisplativom.
Ostavši bez novca, Voren je 1931. godine napustio ostrvo. Na ostrvu je ostalo više od 4.000 ovaca i dvadesetak goveda, prepuštenih samih sebi.
Nevjerovatna prilagodba
Bez ljudske brige, broj ovaca je decenijama opadao. Do 1960. godine ostalo ih je oko 1.000, ali nakon toga trend se promijenio, pa se do 1969. broj povećao na približno 3.000. Rudge je zabilježio nekoliko nevjerovatnih promjena koje pokazuju kako se stado prilagodilo životu bez pastira:
– Odbacivanje runa: Ovce koje nisu bile šišane počele su same odbacivati runo, i to uglavnom na vratu, stomaku i bokovima.
– Rano razmnožavanje: Ženke su mogle dobiti potomstvo već u dobi od godinu dana.
– Veći broj janjadi: Broj janjadi povećao se sa 30 do 40 na 100 odraslih ovaca (koliko ih je bilo tokom perioda farme) na 60 do 80 na 100 ženki do 1970. godine.
Prema opisu udruženja New Zealand Rare Breeds, ove ovce su davale vrlo malo vune, oko 1,3 kilograma godišnje po ženki. Imale su duže noge od sličnih domaćih pasmina i živjele su u malim grupama sa stalnom teritorijom.
Zaštita prirode
S obzirom na to da su se dobro prilagodile, postavlja se pitanje – zašto su na kraju uklonjene?
Ostrvo je 1954. godine proglašeno prirodnim rezervatom, a danas je dio novozelandskog subantarktičkog područja koje se nalazi na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine. Na njemu se gnijezdi šest vrsta albatrosa, a poznato je i po rijetkim velikim biljnim vrstama. Ovce su godinama tu pasle i ozbiljno uništavale dio osjetljive prirodne vegetacije.
Zbog toga je 1970. godine preko ostrva podignuta ograda, a ovce na sjevernoj strani su odstrijeljene. Prema podacima DOC-a, posljednje ovce su uklonjene 1992. godine. Nakon toga biljni pokrivač se znatno oporavio, a ostrvo je 2001. godine očišćeno i od pacova.
Očuvana pasmina
Uprkos uklanjanju sa ostrva, ova pasmina nije potpuno nestala. Tokom ekspedicija 1975. i 1976. godine, deset živih ovaca prevezeno je na Novi Zeland radi uzgoja.
Njihovi potomci, poznati kao ovce sa ostrva Kempbel (Campbell), prema udruženju Rare Breeds i danas žive u privatnom stadu u novozelandskoj regiji Nort Kenterberi (North Canterbury).
avaz.ba/hypebih.ba/R.K.
