Saša Mirković: „Inkvizicija ili demokratija u Srbiji?
Saša Mirković, diplomirani pravnik i vlasnik medijske kompanije, osvrnuo se na aktuelno stanje u Srbiji nakon parlamentarnih izbora i uputio pitanje profesorima i studentima pravnih fakulteta.
„Inkvizicija ili demokratija u Srbiji! Šta misle profesori i studenti pravnih fakulteta?“, zapitao se Mirković.
Saša Mirković: „Inkvizicija ili demokratija u Srbiji? Ovo nije pravda, već trijumf bezakonja“ – Kada izborna pobjeda postane opravdanje za javni progon!
„Svaki obrazovan student već na prvoj godini Pravnog fakulteta zna šta znače pojmovi vis publica (javno nasilje) i proscriptio (proskripcija), kao i koliko pogubne mogu biti njihove posljedice po pojedinca, pravdu i društvo u cjelini. Istorija nas uči da tamo gdje vladaju javni progon i nasilje, pravo i pravda gube svaki smisao!“, naveo je on, pa zaključio:
„Ovo nije pravda, već trijumf bezakonja i civilizacijski poraz!“
Kada izborna pobjeda postane opravdanje za javni progon
Objava Saše Mirkovića, diplomiranog pravnika i vlasnika medijske kompanije, u kojoj se poziva na dva historijsko-pravna pojma – vis publica i proscriptio – nije samo politički komentar.
Ona predstavlja upozorenje na opasnost da se demokratija, pod izgovorom borbe za pravdu, pretvori u instrument političkog revanšizma, javnog progona i institucionalnog nasilja.
Da bismo razumjeli suštinu njegove poruke, potrebno je objasniti značenje pojmova koje koristi.
„Vis publica“ u rimskom pravu označava javno nasilje, odnosno nasilno postupanje koje ugrožava javni poredak. S druge strane, „Proscriptio“ u historijsko-pravnom smislu označava javno proglašavanje pojedinaca političkim neprijateljima, njihovo stavljanje izvan zakonske zaštite, progon, oduzimanje građanskih i političkih prava i konfiskaciju imovine, a u najekstremnijim slučajevima i fizičku likvidaciju.
Mirković ove pojmove koristi kao upozorenje na određene pojave u aktuelnom političkom ambijentu Srbije.
Njegova poruka može se razumjeti kao kritika onih političkih i društvenih struktura koje izbornu pobjedu ili podršku javnosti doživljavaju kao neograničeno pravo da odlučuju ko je podoban, ko je kriv, ko zaslužuje javnu osudu, a ko ima pravo da bude dio društva.
Izborna pobjeda nije blanko ovlaštenje za političku odmazdu
Većina nije zamjena za zakon, a politička popularnost nije izvor pravosudnog autoriteta.
Ukoliko pojedini predstavnici studentskih političkih inicijativa, izbornih lista ili drugih društvenih struktura, oslanjajući se na svoj politički legitimitet, pokušavaju nametnuti praksu javnog etiketiranja, kolektivnog kažnjavanja i političkog isključivanja neistomišljenika, takvo ponašanje ne predstavlja demokratski napredak, već ozbiljno odstupanje od njegovih osnovnih vrijednosti.
Naravno, svaka konkretna tvrdnja o zloupotrebi izborne pobjede zahtijeva činjenice i dokaze. Ipak, pravni princip ostaje nepromijenjen:
Niko, bez obzira na broj osvojenih glasova, nema pravo političku pobjedu pretvoriti u sredstvo progona.
Demokratija nije sistem u kojem pobjednik dobija pravo da ponižava poraženog. Ona podrazumijeva da i pobjednik i poraženi ostaju jednaki pred zakonom.
Zato je posebno značajna Mirkovićeva rečenica na latinskom jeziku: Haec non est solutio problematis – „Ovo nije rješenje problema“.
U toj rečenici sadržana je centralna poruka njegove objave. Nepravda se ne ispravlja novom nepravdom. Nasilje se ne liječi nasiljem, a politička kriza se ne rješava stvaranjem novih neprijatelja.
Ako se borba za demokratske promjene pretvori u borbu za eliminaciju političkih protivnika, društvo ne izlazi iz krize, već ulazi u njenu novu, potencijalno opasniju fazu.
Zašto se Mirković obraća profesorima i studentima pravnih fakulteta?
Posebnu težinu ovoj poruci daje činjenica da se Mirković obraća profesorima i studentima pravnih fakulteta.
To nije slučajno. On zapravo postavlja pitanje pravnoj i akademskoj zajednici:
Gdje prestaje legitimna politička borba, a gdje počinje zloupotreba moći? Gdje je granica između demokratskog izražavanja volje građana i pokušaja uspostavljanja političke inkvizicije?
Odgovor bi morao biti nedvosmislen.
Pravna država ne smije imati političke miljenike, ali ni političke neprijatelje. Ona smije imati samo zakon, dokaze, postupak i odgovornost.
Izbori daju mandat za upravljanje, a ne dozvolu za progon. Studentski status ne daje automatski moralni monopol, kao što ni pripadnost vlasti ili opoziciji nikoga unaprijed ne čini ni krivim ni nevinim.
Zato Mirkovićeva objava, posmatrana iz pravnog i društvenog ugla, prevazilazi dnevnu politiku. Ona otvara pitanje mnogo značajnije od toga ko je pobijedio, a ko izgubio.
Demokratija ili pravda po političkoj pripadnosti?
Pitanje je da li Srbija želi demokratiju zasnovanu na institucijama ili društvo u kojem se pravda određuje prema političkoj pripadnosti i trenutnom odnosu snaga.
Jer kada politička volja postane važnija od zakona, kada javna osuda zamijeni sudski postupak, a politička pobjeda postane opravdanje za revanšizam, tada više ne govorimo o demokratskoj obnovi.
Govorimo o opasnosti da se pod imenom demokratije uspostave metode koje su njenim suštinskim vrijednostima potpuno suprotne.
Završna poruka ove objave jednostavna je, ali izuzetno snažna:
Demokratija se ne dokazuje načinom na koji se dolazi do pobjede, već načinom na koji se pobjeda koristi.
Sve drugo nije rješenje problema, već njegovo produbljivanje.
A društvo koje politički revanšizam proglasi pravdom rizikuje da izgubi i jedno i drugo – i pravo i pravdu.
Hypetv.rs
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/hypetv.rs
