Imate Hašimoto? Ove namirnice mogu pomoći štitnoj žlijezdi

Iako ne postoji jedna posebna „Hašimoto dijeta“ koja odgovara svima, način ishrane može imati važnu ulogu u općem zdravlju i tome kako se osoba osjeća.

Osobe koje imaju Hašimoto znaju koliko je važno voditi računa o životnim navikama i prilagoditi ih stanju organizma.

Imate Hašimoto? Ove namirnice mogu pomoći štitnoj žlijezdi

Prilagođavanje ishrane nekim ljudima može pomoći u smanjenju tegoba, dok kod drugih potpuno izbacivanje pojedinih grupa namirnica ne donosi posebnu korist.

Hašimotov tireoiditis je autoimuna bolest kod koje imuni sistem napada ćelije štitne žlijezde. Ishrana ne može zamijeniti terapiju koju je propisao ljekar, ali kvalitetan i raznovrstan jelovnik može pomoći da se organizmu osiguraju hranjive materije važne za njegovo normalno funkcioniranje.

Zato se kod Hašimota ne postavlja samo pitanje šta izbaciti iz ishrane, već i šta svakodnevno treba unositi dovoljno.

Posebnu pažnju zaslužuju vitamin D, selen i drugi nutrijenti, dok je kod pojedinih osoba važno provjeriti postoji li celijakija ili određena intolerancija na hranu.

Može li bezglutenska ishrana pomoći?

Gluten je protein koji se nalazi u pšenici, raži i ječmu. Bezglutenska ishrana često se spominje kada je riječ o Hašimotu, ali trenutno nema dovoljno dokaza da bi se mogla preporučiti svim osobama s ovom bolešću.

Situacija je drugačija kod ljudi koji imaju celijakiju. U tom slučaju potpuno izbjegavanje glutena predstavlja osnovu liječenja celijakije, bez obzira na to ima li osoba i Hašimoto.

Neki ljudi s Hašimotom kažu da se osjećaju bolje kada izbace gluten, ali to ne znači da će isti efekat imati kod svakoga. Prije nego što se gluten potpuno izbaci, naročito ako postoji sumnja na celijakiju, dobro je razgovarati s ljekarom jer testiranje može biti manje pouzdano nakon dužeg perioda bez glutena.

Ako se bezglutenska ishrana ipak uvede, ne treba se oslanjati samo na industrijske proizvode s oznakom „gluten-free“. Mnogo bolji izbor mogu biti prirodno bezglutenske namirnice poput povrća, voća, mesa, ribe, jaja, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki.

Treba li izbaciti sve žitarice?

Ishrana bez žitarica još je restriktivnija od bezglutenske. Ona podrazumijeva izbacivanje i žitarica koje prirodno ne sadrže gluten, kao što su heljda, proso, amarant, tef i kinoa.

Za potpuno izbacivanje svih žitarica kod Hašimota nema dovoljno dokaza. Štaviše, nepotrebno eliminiranje velikog broja namirnica može smanjiti unos vlakana i drugih važnih hranjivih materija.

Zato nije dobra ideja izbacivati cijele grupe hrane samo zato što su popularne na društvenim mrežama. Ako postoji konkretan razlog za eliminacijsku ishranu, najbolje je da se ona provodi uz savjet ljekara ili nutricioniste.

Paleo i autoimuni paleo pristup

Paleo način ishrane zasniva se prvenstveno na cjelovitim, minimalno prerađenim namirnicama. U klasičnoj paleo ishrani uglavnom se izbjegavaju žitarice, mliječni proizvodi, mahunarke, krompir, rafinirani šećer i pojedina ulja.

Autoimuni paleo protokol, poznat kao AIP, ide još dalje i privremeno izbacuje dodatne namirnice, uključujući jaja, orašaste plodove, sjemenke i povrće iz porodice pomoćnica, među kojima su paradajz, paprika i patlidžan.

Pojedine manje studije ukazivale su na moguće poboljšanje određenih simptoma kod osoba s Hašimotom koje su pratile AIP, ali dokazi nisu dovoljni da bi se ovaj režim smatrao standardnim liječenjem.

Problem može biti i njegova restriktivnost. Što je više namirnica zabranjeno, to je teže dugoročno osigurati raznovrsnu i nutritivno kompletnu ishranu.

Ishrana s niskim glikemijskim indeksom

Niskoglikemijska ishrana zasniva se na namirnicama koje sporije podižu nivo šećera u krvi.

Ovakav način ishrane može biti koristan za neke ljude, naročito kada postoji problem s regulacijom šećera u krvi ili želja za kvalitetnijim izborom ugljikohidrata. Ipak, nema dovoljno dokaza da je upravo niskoglikemijska ishrana neophodna svim osobama s Hašimotom.

Praktičan pristup je davati prednost povrću, mahunarkama, integralnim namirnicama kada se dobro podnose, voću i drugim izvorima složenijih ugljikohidrata, dok se ograničavaju zaslađena pića, slatkiši i jako prerađena hrana.

Najjednostavniji pristup je više kvalitetnih namirnica

Za mnoge osobe s Hašimotom možda je korisnije fokusirati se na kvalitet cjelokupne ishrane nego na dugu listu zabranjenih namirnica.

Na jelovniku bi što češće trebalo biti:

• zeleno lisnato povrće, poput špinata i kelja
• brokula, prokulice, mrkva, cvekla i paprika
• raznovrsno voće i bobičasto voće
• riba, naročito masnija riba poput lososa
• jaja
• mahunarke
• orašasti plodovi i sjemenke
• kvalitetni izvori proteina
• maslinovo ulje, avokado i druge zdrave masti

Takav način ishrane prirodno ostavlja manje prostora za ultraprerađenu hranu, velike količine dodatog šećera te proizvode s mnogo soli i zasićenih masti.

Začini poput đumbira, kurkume i bijelog luka mogu biti dio raznovrsne ishrane, ali ih ne treba predstavljati kao lijek za Hašimoto.

Vitamin D – važan nutrijent koji vrijedi provjeriti

Nizak nivo vitamina D relativno je čest i može se javiti kod različitih grupa ljudi. Istraživanja su pronašla povezanost između nedostatka vitamina D i autoimunih bolesti štitne žlijezde, ali to ne znači da će svaka osoba s Hašimotom imati korist od visokih doza suplemenata.

Najrazumnije je provjeriti nivo vitamina D kada ljekar procijeni da je to potrebno, a eventualnu suplementaciju prilagoditi rezultatima i individualnim potrebama.

Vitamin D može se unositi hranom kroz masniju ribu i neke obogaćene proizvode, dok se u organizmu stvara i pod utjecajem sunčeve svjetlosti.

Selen je važan za štitnu žlijezdu

Selen je mineral koji učestvuje u radu štitne žlijezde i imunog sistema. Zbog toga se često istražuje njegova uloga kod Hašimotovog tireoiditisa.

Dobri izvori selena su riba i morski plodovi, jaja, meso, sjemenke suncokreta i brazilski orah.

Ipak, više selena ne znači automatski bolju funkciju štitne žlijezde. Pretjeran unos može biti štetan, pa nije preporučljivo uzimati velike doze suplemenata na svoju ruku.

Šta neki ljudi odlučuju ograničiti?

Ne postoji univerzalna lista hrane koju svaka osoba s Hašimotom mora izbaciti. Ipak, pojedinim ljudima može prijati smanjenje unosa:

• jako prerađene hrane
• proizvoda s velikom količinom dodatog šećera
• zaslađenih napitaka
• hrane koja im lično izaziva probavne tegobe
• glutena, ali prvenstveno kada postoji celijakija ili individualna
• oosjetljivost uz odgovarajuću stručnu procjenu

Važno je razlikovati alergiju, intoleranciju i celijakiju jer nisu ista stanja i zahtijevaju različit pristup.

Ne postoji čarobna dijeta za Hašimoto

Najvažnije je da ishrana bude dovoljno raznovrsna i nutritivno bogata, a ne da se jelovnik pretvori u spisak zabrana.

Ako osoba primijeti da joj određena hrana redovno izaziva tegobe, korisno je razgovarati s ljekarom ili registriranim dijetetičarem prije nego što samostalno izbaci cijelu grupu namirnica. Posebno restriktivne dijete mogu dovesti do manjka proteina, vlakana, vitamina i minerala.

Kod Hašimotovog tireoiditisa najvažnije je pronaći način ishrane koji je nutritivno uravnotežen, održiv i prilagođen konkretnoj osobi. Bezglutenska, AIP ili neka druga restriktivna dijeta može nekome odgovarati, ali nije univerzalno rješenje niti zamjena za medicinsko praćenje i propisanu terapiju.

BONUS VIDEO:

hypebih.ba/A.H.