MAJKA DONE ARES KONAČNO OTVORILA DUŠU
Ajka Kolaković, majka rahmetli pjevačice Done Ares, otvoreno je govorila o najtežem periodu u životu svoje kćerke i godinama koje su uslijedile nakon njenog odlaska.
Devet godina poslije smrti kćerke ističe da uspomene ne blijede, dok bol zbog gubitka i dalje traje.
MAJKA DONE ARES KONAČNO OTVORILA DUŠU
-Tužnih devet godina. Vrijeme prolazi, ne liječi rane, već samo postrojava život tako da on nekako može da se nastavi. Dona je tu, uvijek je tu uz mene, jer uspomene na nju ne blijede. Osjećam se kao da je ona na turneji. Uvijek je bila nasmijana i borila se kada je bilo najteže – ispričala je Ajka.
Majka je potom detaljno opisala period koji je prethodio uspostavljanju dijagnoze. U početku su vjerovali da je riječ o poremećaju imuniteta, a naglo mršavljenje pripisivali su rigoroznim dijetama i životnim navikama.
-Mislili smo da je to poremećaj imuniteta. Imala je nekoliko kilograma više koje je željela da skine, a onda je krenula na rigorozne dijete. Pušila je dnevno kutiju cigareta, a voljela je i da pije kafu – po pet, šest kafa sa mlijekom dnevno. Vidjela sam da mršavi i rekla sam joj: „Sine, ne smeš tako drastično da mršaviš“.
Tada je već bila smršala deset kilograma. Govorila je da se nikada ljepše nije osjećala. Kada se vratila iz Švedske, dobila je temperaturu, a poslije toga je posumnjala da se nešto dešava. Dijagnoza je bila karcinom – otkrila je Ajla.
Borila se do posljednjeg trenutka
Uprkos teškoj bolesti i terapijama pjevačica nije odustajala od borbe. Prema riječima njene majke, nastojala je da pomogne i zdravima i bolesnima, šaljući snažnu poruku da čovjek ne treba da se preda dok god ima snage da se bori za sebe i svoj život.
-Najgore je bilo to što se nije previše štedjela. Primila bi terapiju, a nakon toga nastavljala dalje. Pomagala je i zdravima i bolesnima i svima slala jasnu i snažnu poruku da čovjek ne smije da se preda. Smatrala je da nijedna bitka u životu nije izgubljena dok čovjek ima snage da hoda i da se bori za sebe i svoj život.
Bila je takva. Neki ljudi su to primjenili, dok drugi nisu uspjeli da budu jaki duhom – rekla je Ajla.
Kako je dodala, Dona je vjerovala da je dva puta izašla kao pobjednik iz svoje borbe, ali su se kasnije dogodile traumatične stvari koje su dodatno otežale situaciju.
Govoreći o trećem recidivu, majka je otkrila da su tada počeli najteži periodi, uz brojne stresove, poruke i, kako je navela, razočaranja. Imena ljudi koje spominje nije željela da otkriva.
-Kada je došlo do trećeg recidiva, počele su da se dešavaju ružne stvari. Bilo je dosta izdaje i negativnosti. Dok je bila kod nas, imala je zaštitu svoje porodice. U Danskoj su se dešavale ružne stvari. Za Novu godinu dobila je taj treći recidiv, a nakon toga su uslijedile razne poruke i mnogi stresovi. Imena ne želim da spominjem. Ničija imena ne spominjem, a to mnogi znaju – ispričala je.
U tom periodu mlađa kćerka trebalo je da otputuje u Dansku, neposredno pred treću hemoterapiju. Iako nije imala bolove, dolazilo je do pada energije i oscilacija, ali je i tada pokušavala da nastavi dalje.
Padovi energije
-Moja mlađa kćerka je trebalo da ide kod nje u Dansku, pred samu treću hemoterapiju. Nije imala nikakve bolove, ali je imala padove energije. Imala je oscilacije – kada odmori malo i predahne, nastavi dalje – rekla je Ajka.
Prema njenim riječima, u jednom trenutku došlo je do situacije u kojoj je pjevačica osjećala da više ne može da izdrži. Kada je došla kod porodice, učinili su sve da joj pomognu, od infuzija i transfuzija do stalne podrške najbližih.
-Desile su se neke stvari u tom trenutku koje su morale da se dese da bi ona izvukla neku pouku. Loše se osjećala i rekla je doktorki da više ne može da izdrži. Kada je došla kod nas, mi smo joj sve to duplirali – infuzije, transfuzije, porodica, prijatelji, svi smo bili tu za nju. Mi smo joj taj period produžili – ispričala je majka rahmetli pjevačice.
Nakon druge hemoterapije prvi put se požalila da joj je teško, što je dodatno zabrinulo porodicu. Njena mlađa sestra i prijateljica potom su tokom noći otputovale u Dansku kako bi bile uz nju.
-Poslije druge hemoterapije se požalila, do tada nikada nije. Moja mlađa kćerka i njena prijateljica otišle su preko noći u Dansku. Dona je toliko loše bila da je povraćala od terapije. Dok je osoba sa kojom je bila radila po svom, putovala i odlazila na drugi kraj svijeta, njoj je bilo tako teško – rekla je Ajka.
Upravo tada donijela je odluku da želi da se vrati kući, a majka je opisala koliko je stanje bilo teško tokom puta.
-Dona je tada rekla: „Idem kući, ne želim ni sat vremena da ostanem ovdje“. U avionu je povraćala, a nakon toga i u kolima. Moje dijete je došlo u stanje da se raspada – ispričala je Ajla Kolaković.
Njeno svjedočenje još jednom pokazuje koliko je težak bio period kroz koji je porodica prolazila, ali i koliko su joj najbliži bili oslonac tokom najtežih trenutaka. I nakon devet godina, uspomena na Donu, kako kaže njena majka, ostaje jednako snažna.
(alo.rs/hypebih.ba/G. Š.)
