IVAN BOSILJČIĆ O DJEČAČKOM STRAHU
Promocija knjige Ivana Bosiljčića “Naše priče“ prerasla je u dirljiv susret sa publikom.
Glumac je otvorio dušu te progovorio o dječačkom strahu da prizna svoju poeziju, uticaju predaka i posveti kćerki Nini.
IVAN BOSILJČIĆ O DJEČAČKOM STRAHU
Bosiljčić je izrazio uzbuđenje što u godinama zrelosti konačno svjedoči svoju ličnu istinu. Uprkos tremi pred velikim brojem posjetilaca, podsjetio je da je ovo djelo stvoreno za intimno čitanje daleko od reflektora, vodeći se mišlju da je u životu naše samo ono što podijelimo sa drugima.
– Ne znam da li je ovo bio strah ili uzbuđenje, mislim da ću dugo tumačiti. Veoma sam iznenađen, ovo je trebalo da bude promocija knjige, ali je prerasla u jedan poveći susret. Veliki je izazov, ali možda je to i odlika zrelosti, da čovjek u ovim godinama može da progovori otvoreno i da ne razmišlja o mišljenju drugih ljudi, da govori istinu.
Meni se čini da svjedočim istinu više nego ikad. Ja sam kao glumac uvijek svjedočio istinu kroz stihove velikih pjesnika i literaturu velikih pisaca. Kao pisac morate direktno i neposredno da izrazite ono što osjećate, nema skrivanja iza kostima i tuđih riječi, tako da je uzbudljivo baš.“ – rekao je Ivan Bosiljčić.
– Moj deda Ivan o kojem sam pisao u knjizi je bio umjetnik, siguran sam da bi me podržao. On je bio vojnik i podsticao je tu vojničku stranu. Uvijek se sjetim svojih predaka, jer su me učinili kompletnim čovjekom. Nije bilo jednostavno pročitati zapis pred publikom, mislio sam da će ovo biti manji skup, i da ću pred svojim ljudima da podijelim emotivnim potres koji je ušao u knjigu.
A zapravo su mi drhtale noge. Ova knjiga nije za reflektore i za masu, nego da je odnesete kući.
“Otkrio sam koliko je lijepo podijeliti srce sa ljudima”
– Bilo mi je dirljivo kada sam kćerki trebao da napišem posvetu. Nini su bajke poznate, sjeća se svake do detalje, ali mislim da će joj biti zanimljivi i tatini dnevnički zapisi i poezija. Otkrio sam koliko je lijepo podijeliti srce sa ljudima. Naše je samo ono što dajemo. U knjizi postoji segment koji je namijenjen i djeci i odraslima. Mnoge moje kolege izvanredno pišu, volim kada se ukrštaju profesije.
Godinu dana sam živio u Rusiji i vidio sam da se tamo njeguje da se glumci šire što više mogu. Oni tamo baš dosta pišu. Ivan Bosiljčić od 16 godina bi sada bio ponosan, jer Ivana tada nije smio da prizna svijetu da je on pjesnik. Nego je čitao pjesme pod tuđim imenima. Imao sam običaj da izađem pred odejljenjem i kažem da sam našao pjesmu nekog italijanskog pjesnika.
A zapravo sam govorio svoju. Toliko me hrani sve ovo, mislim da sam našao svoj izvor snage, nekada sam znao da pišem i po 12 sati“ – rekao je Ivan.
GLEDAJTE NAS:
(hypetv.rs/hypebih.ba)
