Patlidžan je niskokalorična namirnica bogata vlaknima i korisnim biljnim spojevima, pa za većinu ljudi predstavlja zdrav dio ishrane. Ipak, kod pojedinih osoba može izazvati alergijsku reakciju ili druge tegobe, dok je dodatni oprez potreban kod osjetljivosti na histamin i sklonosti određenoj vrsti bubrežnih kamenaca.
Sto grama sirovog patlidžana sadrži oko 25 kalorija i približno tri grama vlakana, kao i manje količine kalija, mangana, folata i drugih mikronutrijenata.
Četiri grupe ljudi kojima patlidžan može stvarati probleme
Ljubičasta boja njegove kore potječe od antocijana, među kojima se izdvaja nasunin, biljni pigment s antioksidativnim svojstvima.
Patlidžan, međutim, sadrži i prirodne tvari zbog kojih ga neke osobe podnose slabije.
1. Osobe alergične na patlidžan
Alergija na patlidžan nije među najčešćim alergijama na hranu, ali je dobro opisana u medicinskoj literaturi.
Reakciju mogu izazvati različiti proteini, a moguće su i unakrsne reakcije s polenom i drugim biljnim namirnicama. To znači da osoba primarno osjetljiva na polen može reagirati i nakon konzumiranja patlidžana zbog sličnosti pojedinih biljnih proteina.
Simptomi mogu uključivati svrab ili peckanje u ustima i grlu, koprivnjaču, crvenilo kože, oticanje usana ili lica, probavne smetnje i probleme s disanjem.
Promuklost i otežano disanje mogu ukazivati na ozbiljnu alergijsku reakciju koja zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
Osobama kojima se simptomi ponavljaju nakon konzumiranja patlidžana preporučuje se alergološka obrada, posebno ako reakcija zahvata disajne puteve.
Ni termička obrada nije garancija da će reakcija izostati jer to zavisi od vrste alergena na koju je osoba osjetljiva.
2. Osobe osjetljive na histamin
Patlidžan sadrži histamin, čija količina može varirati u zavisnosti od sorte i konkretnog uzorka namirnice.
Kod osoba koje ga slabije podnose nakon obroka se mogu pojaviti glavobolja, crvenilo ili svrab kože, ubrzan rad srca, curenje nosa i probavne smetnje.
Takvi simptomi nisu specifični isključivo za histamin, a ne postoji ni jednostavan test kojim se intolerancija može pouzdano potvrditi.
Zdrave osobe zato nemaju razloga izbaciti patlidžan iz ishrane samo zato što sadrži histamin. Važno je pratiti pojavljuju li se iste tegobe redovno nakon njegovog konzumiranja.
3. Osobe sklone kalcij-oksalatnim bubrežnim kamencima
Patlidžan sadrži oksalate, prirodne spojeve prisutne u brojnim biljnim namirnicama.
Oksalat se u probavnom sistemu može vezati za kalcij, a kalcijev oksalat najčešći je sastojak bubrežnih kamenaca.
Osobama s hiperoksalurijom ili ponavljajućim kalcij-oksalatnim kamencima zbog toga se ponekad preporučuje ograničavanje namirnica koje sadrže veće količine oksalata.
Podaci o njihovoj količini u patlidžanu razlikuju se u zavisnosti od sorte i načina pripreme. Različite analize pokazuju vrijednosti od oko 13 do više od 50 miligrama na 100 grama, zbog čega ovu namirnicu nije moguće jednostavno svrstati u jednu kategoriju.
Patlidžan nije automatski zabranjen osobama koje imaju bubrežne kamence, ali njegova količina kod pojedinih pacijenata može biti važna.
Takvim osobama preporučuju se dovoljan unos tečnosti, umjeren unos soli i odgovarajući unos kalcija uz obroke. Ishranu bi, prema nalazima i preporuci ljekara, trebalo prilagoditi individualno.
4. Osobe s artritisom koje primjećuju pogoršanje simptoma
Patlidžan pripada porodici pomoćnica, zajedno s paradajzom, paprikom i krompirom.
Ova grupa povrća često se povezuje s pogoršanjem artritisa zbog prirodnih glikoalkaloida koje sadrži. Ipak, nema čvrstih naučnih dokaza da patlidžan i druge pomoćnice općenito izazivaju upalu ili pogoršavaju artritis.
Pojedine osobe tvrde da nakon njihovog konzumiranja osjećaju jače bolove ili ukočenost.
U tom slučaju može biti korisno nekoliko sedmica pratiti ishranu i simptome, a zatim ponovo uvesti patlidžan. Ako se isti obrazac više puta ponovi, njegovo izbjegavanje može biti opravdano za tu osobu.
To ne znači da bi svi pacijenti s reumatoidnim artritisom, osteoartritisom ili drugim reumatskim bolestima trebali prestati jesti patlidžan.
Osobe s anemijom ne moraju ga izbjegavati
Na internetu se često može pročitati tvrdnja da osobe kojima nedostaje željeza ne bi trebale jesti patlidžan zbog nasunina, pigmenta iz njegove kore.
Nasunin u laboratorijskim uvjetima može vezati željezo, ali nema kvalitetnih kliničkih dokaza da konzumiranje patlidžana može izazvati ili pogoršati anemiju uzrokovanu nedostatkom željeza.
Laboratorijska sposobnost nekog spoja da veže željezo nije dokaz da će u količinama koje se unose hranom „izvlačiti“ željezo iz organizma.
Zbog toga ne postoje opće preporuke prema kojima bi osobe s anemijom trebale izbjegavati patlidžan.
Sirovi patlidžan nije automatski otrovan
Česta je i tvrdnja da se patlidžan ne smije jesti sirov zbog solanina.
Biljke iz porodice pomoćnica sadrže prirodne glikoalkaloide, koji u veoma velikim količinama mogu biti toksični. Međutim, uobičajene jestive sorte patlidžana ne predstavljaju opasnost za zdrave ljude zbog nekoliko zalogaja sirovog ploda.
Patlidžan se uglavnom termički obrađuje zbog boljeg okusa, teksture i lakše probavljivosti.
Za većinu ljudi nema razloga za strah niti za njegovo izbacivanje iz ishrane. Oprez je opravdan kod potvrđene alergije, ponavljajućih tegoba povezanih s histaminom i kod osoba kojima je zbog kalcij-oksalatnih kamenaca ljekar preporučio ograničavanje oksalata.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/A.H.
