Kome smeta jak Saša Mirković?
Saša Mirković protiv estradne mafije: Čovjek koji je preživio sačekuše jer je bio pametniji od sustava
“Glava mi je u torbi. Žele moju smrt.”
Kome smeta jak Saša Mirković? PREŽIVIO SAČEKUŠE JER JE BIO PAMETNIJI OD SISTEMA
Kad je Saša Mirković ovo izgovorio u emisiji “Sceniranje”, mnogi su to otpisali kao klasični estradni prkos.
Danas, nakon paljenja automobila njegove produkcije, brutalnog pokušaja ubojstva s leđa usred Zagreba i najnovije sačekuše u Ugrinovcima, te riječi više nisu tema za estradne rubrike. One su sudski dokument i dokaz da je ovaj čovjek godinama bio jedina brana pred potpunim bezakonjem regionalne scene.
Mirkovićev jedini grijeh je što je u poslu kojim se bavi bio previše uspješan, a u istupima previše iskren. Dok su drugi šutjeli i plaćali reket, on je sam stao nasuprot kriminalne hobotnice.
“U šoubiznisu smetam onima koji ne mogu biti kreativniji od mene. U politici smetam onima koji nemaju dovoljno energije iznijeti ono što jesu. Netko je želio moju smrt. I dugo, dugo su to željeli.”
Kad biznis postane ratište
U regiji gdje se uspjeh ne prašta, Mirković je postao meta onog trenutka kad je pokazao da ima viziju koju nitko drugi ne može pratiti. Doveti Evrosong u Srbiju s Marijom Šerifović 2007. ili postaviti standarde s turnejama Ace Lukasa, to su rezultati koji se ne postižu sjedenjem u uredima, nego rudarskim radom u šoubiznisu. I tu leži korijen bolesne ljubomore konkurencije.
Kako pobijediti čovjeka koji misli tri koraka unaprijed? Tako da ga fizički ukloniš.
Cijena te borbe za pravdu bila je stravična. Podmetanje bombe u dvorište obiteljske kuće na Bežanijskoj kosi, odvrtanje kotača usred vožnje, zarezivanje guma s unutarnje strane, to nisu bila upozorenja, to su bili pokušaji likvidacije. Najveći pritisak pretrpjela su njegova djeca, proživljavajući medijski i politički linč.
No, porodični prkos možda najbolje oslikava činjenica da je njegova kći, usred tog neviđenog progona, diplomirala s nevjerojatnim prosjekom. Geni i karakter očito se ne mogu slomiti.
“Najteže mi je bilo zbog moje djece. Oni su proživljavali pakao. Moja porodica je dovedena na rub egzistencije, a kći mi je, unatoč svemu, završila fakultet s prosjekom 9,7. To je moja najveća pobjeda nad njima.”
Rušenje policijskog vrha: Sastanak u četiri oka
Ono što Mirkovića izdvaja od svih ostalih na sceni jest to što se nikada nije skrivao. Kada je shvatio da prijetnje dolaze iz samog vrha države, ušao je ravno u gnijezdo. Izravno je prozvao tada najmoćniji dvojac MUP-a Dijanu Hrkalović i Nebojšu Stefanovića. Njegovo svjedočanstvo o trenutku kad je kao zastupnik došao prijaviti prijetnje smrću, a u ministrovu uredu ga dočekala Hrkalović, danas ogoljuje cijeli sistem.
Stefanović mu je tada drsko spomenuo nekakvu crnu bilježnicu u kojoj Mirković navodno stoji na lošim stranicama, tražeći od njega protuuslugu. Mirković je odmah shvatio s kim ima posla, s ljudima koji su službene institucije pretvorili u privatni obrt i surađivali s najtežim kriminalcima. Umjesto pakta s mafijom, izabrao je ostavku i čiste obraze.
“Najavio sam se ministru, a ujutro me na ulazu dočekala Dijana Hrkalović i odvela u svoj ured. Došao je Nebojša i počeo pričati o nekakvoj ‘crnoj bilježnici’ u kojoj piše tko mu je učinio dobro, a tko loše. Rekao mi je da sam na lošim stranicama i da moram učiniti nešto za njega.”
Kraj za lažne generale i menadžere iz podzemlja
Kao magistar prava i muzički obrazovan menadžer, Mirković je postavio jasnu granicu koju takozvani “menadžeri mafijaši” nisu mogli prijeći. Vodio je karijere najvećih, od Zdravka Čolića, Miroslava Ilića, Toše Proeskog, pa sve do Magazina i Goce Tržan.
Znao je kako posao funkcionira i zakonski i kreativno, pa likovi s policijskim značkama i kriminalnim zaleđem pokraj njega jednostavno nisu imali što tražiti. Pamti se situacija kada mu je u ured ušao lažni policijski general pokušavajući reketariti i krojiti estradnu scenu za svoju ljubavnicu. Odgovor je bio kratak i jasan:
“Napusti moje prostorije.”
Mirković je javno poručio ono što niko drugi nije smio: ako si kriminalac, ne možeš biti policajac, a ako si policajac, ne možeš voditi estradu.
“Oni misle da svoju službenu značku mogu koristiti u privatne svrhe. Ako si kriminalac, ne možeš biti policajac, a ako si policajac, ne možeš biti menadžer na estradi! Lažne generale ne priznajem. Mene se plaše samo neradnici i kriminalci.”
Nakon svega što je prošao, od bombi, preko operacijskog stola u Zagrebu gdje su mu jedva spasili život nakon mučkog napada s leđa, pa do Ugrinovaca – Saša Mirković je i dalje tu.
Nisu ga slomili jer je njegova inteligencija i vjera u pravdu veća od njihovih metaka. Vrijeme je pokazalo da je bio u pravu za svaku izgovorenu riječ, a sistem sad konačno mora odgovoriti na pitanje: hoće li zaštititi čovjeka koji je sam odradio njihov posao i raskrinkao mafiju?
(hypetv.hr/hypebih.ba)
