Zbog ovoga je Luis uvijek nosio haljine!
Jedan od najautentičnijih i najposebnijih muzičara sa ovih prostora Ljubiša Stojanović Luis tragično je izgubio život prije 15 godina, ali njegova muzika, harizma i prepoznatljiv imidž i danas žive kroz brojne hitove koje publika ne zaboravlja.
Iako gotovo svi znaju njegove najpoznatije pjesme, malo ko zna zbog čega je decenijama nosio prepoznatljive haljine.
Zbog ovoga je Luis uvijek nosio haljine
Upravo taj detalj godinama je intrigirao javnost i izazivao brojna pitanja, a iza njegovog nesvakidašnjeg stila krila se posebna priča.
Rođen 25. juna 1952. godine u Leskovcu, a još kao devetogodišnjak dobio je nadimak po kojem će ga pamtiti cijela Jugoslavija – Luis. I to zbog maestralnih interpretacija pjesama čuvenog Luja Armstronga (Louis).
Iako je po obrazovanju bio pjevač klasične muzike i diplomirani student beogradskog Fakulteta muzičke umjetnosti, publiku je brzo osvojio pionirskim spajanjem džeza sa srpskom narodnom muzikom i orijentalnim zvukom, što je u to vrijeme bio gotovo nezamisliv poduhvat.
Bio je umjetnik koji je sa podjednakom lakoćom izvodio „Dunjo moja“ i „What a Wonderful World“.
Ipak, iza širokog osmjeha krila se teška životna priča.
U javnosti je malo poznato da ga je prva supruga, sa kojom je dobio sina, napustila 1979. godine dok je služio vojni rok. Kako je Luis svojevremeno pričao, ona nije željela da on postane muzičar, već prosvjetni radnik. Njena sudbina okončala se tragično. Izvršila je samo*bistvo tokom ratnih sukoba u Sloveniji.
Slava i porodica
Iako je nakon ovog udarca tvrdio da se više nikada neće oženiti, utjehu i novu ljubav pronašao je uz Dubravku. Njoj je posvetio vanvremenski hit „Dudo“. Dobio je dvoje djece, Marka i Maju, koji su nastavili očevim muzičkim stopama, a treća supruga Silvana podarila mu je još troje djece, Sergeja, Andreja i Elu Mitu.
Uprkos slavi, porodica mu je uvek bila najveća vrednost.
Ono što je, pored muzike, bio njegov apsolutni zaštitni znak jesu galabije. Pjevač je jednom prilikom lično otkrio kako je nastao ovaj specifični stajling.
Sve je počelo daleke 1981. godine, tokom nastupa u jednom beogradskom klubu.
„Svirao sam u ‘Euridici’. Problem je bio sa ventilacijom, bilo je vruće i zimi i ljeti, a sama bina bila je blizu plafona, pa sam se puno znojio“, ispričao je tada pjevač.
Na samom početku nosio je vojničke pantalone koje bi se na kraju svirke potpuno natopile, a dugu kosu je redovno morao da fenira.
Tada su na scenu stupili njegovi kumovi. Jedan mu je predložio da obrije glavu, što je Luis sa zadovoljstvom prihvatio prisjećajući se vojničkih dana, dok mu je drugi kum dao spasonosnu modnu ideju.
„Drugi kum, koga sam vjenčao, pričao mi je da se u Kairu, gdje radi njegova majka, nose galabije slične onima koje su se nekada davno nosile ovdje, naročito u južnim krajevima Srbije i Bosni i Hercegovini. Prihvatio sam taj predlog i od tada ih ne skidam“, riješio je veliku misteriju pjevač.
Malo je poznato da je Luis tokom osamdesetih živio u Parizu pjevajući po džez klubovima, kao i da je tečno govorio francuski jezik. Bio je strastveni ljubitelj vina.
Njegov bogat život nasilno je prekinut 31. jula 2011. godine, u stravičnoj saobraćajnoj nesreći kod Feketića, dok se vraćao sa nastupa u Subotici.
Posljednji put je zapjevao samo devet dana pred smrt, u jednom sarajevskom klubu, ostavivši iza sebe bezbroj hitova, šestoro djece i neizbrisiv trag na muzičkoj sceni Balkana.
(blic.rs/hypebih.ba/G. Š.)
