Što više naučnici uspijevaju rasvijetliti vezu između prehrane i zdravlja, to ljudi imaju veću mogućnost da kroz vlastite prehrambene navike utiču na svoje zdravlje.
Upravo zato nova međunarodna studija donosi zanimljive rezultate koji bi mogli promijeniti način na koji posmatramo prehrambene sklonosti.
Genetika ukusa otkriva nove obrasce
Istraživački tim fokusirao se na gene povezane s osjetom ukusa i mirisa, pokušavajući pronaći pouzdaniji način za povezivanje prehrane i bolesti. Kako objašnjava genetski epidemiolog Daniel Hwang sa Univerziteta Queensland u Australiji, ovakav pristup mogao bi pomoći u jačanju dokaza o uzročno-posljedičnim vezama u istraživanjima prehrane.
Studija je koristila podatke više od 160.000 ljudi u dobi između 37 i 73 godine iz britanske baze zdravstvenih istraživanja, koja sadrži i genetske podatke i informacije o prehrambenim navikama ispitanika.
Analizom su identificirane stotine povezanosti koje uključuju 96 različitih prehrambenih preferencija, među kojima su bijeli luk, grejp, crveni luk, hren, wasabi, bob te navika dodatnog soljenja hrane.
Luk u centru pažnje
Nakon analize 325 gena povezanih s ukusom i mirisom te 140 različitih namirnica, istraživači su izdvojili posebno zanimljivu povezanost, onu između sklonosti prema luku i određene genetske varijante receptora mirisa OR2T6.
Ta povezanost dodatno je potvrđena u manjoj grupi mlađih ispitanika, što sugeriše da genetska varijanta može pouzdano odražavati sklonost luku bez obzira na životnu dob.
Značaj ovog otkrića leži u činjenici da su geni određeni od rođenja i ne mijenjaju se pod uticajem životnog stila, za razliku od prehrambenih navika koje se mogu mijenjati tokom života.
Manji rizik od dijabetesa i visokog krvnog pritiska
Nakon što je potvrđena veza između gena i ljubavi prema luku, istraživači su analizirali dodatne genetske podatke kako bi provjerili postoji li povezanost sa zdravstvenim ishodima.
Rezultati su pokazali da osobe koje nose genetsku varijantu povezanu sa sklonošću prema luku imaju manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i povišenog krvnog pritiska.
Ipak, naučnici naglašavaju da to još uvijek ne znači da postoji direktna uzročno-posljedična veza.
Nova metoda istraživanja prehrane
Ovakav pristup poznat je kao Mendelova randomizacija. Riječ je o metodi koja koristi genetske varijante kao zamjenu za podatke o prehrani, jer samoprocjene ispitanika često mogu biti nepouzdane.
Daniel Hwang ističe da se ova metoda sve češće koristi u istraživanjima uticaja kafe, alkohola i mlijeka na zdravlje.
Međutim, izazov ostaje pronalazak pouzdanih genetskih markera koji zaista odražavaju prehrambene navike ljudi.
Zbog toga istraživači smatraju da je fokus na gene ukusa i mirisa posebno koristan, jer oni direktno utiču na to koju hranu ljudi vole jesti.
Potreban oprez pri tumačenju rezultata
Naučnici upozoravaju da rezultati još nisu dovoljno snažni za donošenje kliničkih zaključaka te da ih je potrebno potvrditi na većim i raznovrsnijim populacijama.
Ipak, smatraju da ovo istraživanje otvara zanimljiv pravac za buduće studije, moguće povezan s bioaktivnim spojevima koji se nalaze u luku.
Posebno naglašavaju da činjenica da se upravo luk izdvojio iz velikog broja analiziranih namirnica može ukazivati na to da je korištena metoda dovoljno precizna za otkrivanje stvarnih veza između prehrane i zdravlja.
Prehrana i zdravlje u globalnim okvirima
Procjenjuje se da nezdrava prehrana uzrokuje oko 11 miliona prijevremenih smrti godišnje širom svijeta, što pokazuje koliko je važno bolje razumjeti vezu između onoga što jedemo i bolesti koje se razvijaju tokom života.
„Razvili smo okvir zasnovan na genima ukusa i mirisa kako bismo bolje razumjeli kako prehrana doprinosi nastanku hroničnih bolesti“, poručio je Hwang.
BONUS VIDEO:
hypebih.ba/A.H.
