Također, ističu da konstruktivno rješavanje problema može biti jedna od najvažnijih lekcija koju djeca ponesu iz roditeljskog doma.
Psiholog E. Mark Cummings navodi da djeca neprestano prate emocionalno stanje svojih roditelja kako bi procijenili koliko su sigurni u porodici. Kada su sukobi učestali, osjećaj sigurnosti kod djece je narušen.
Destruktivnim oblicima ponašanja ne smatraju se samo vikanje, vrijeđanje i prijetnje, već i pasivni oblici agresije.
“Djeca razumiju neprijateljstvo. To im daje informaciju o tome šta se dešava i s time se mogu nositi. Kada se roditelji povuku i postanu emocionalno nedostupni, djeca ne znaju šta se dešava. Znaju samo da nešto nije u redu”, pojašnjava Cummings.
Takva neizvjesnost stvara strah, tjeskobu i osjećaj krivice kod djece, jer počinju vjerovati da su oni uzrok problema. Stručnjaci navode da šteta uzrokovana životom u okruženju ispunjenom sukobima nije samo trenutna. Odrasle osobe koje su kao djeca bile izložene toksičnim svađama imaju veći rizik od razvoja zdravstvenih problema, skloniji su depresiji i imaju poteškoće u stvaranju bliskih i stabilnih veza.
S druge strane, svjedočenje konstruktivnom rješavanju problema može biti korisno za djecu. Kada vide roditelje kako se ne slažu oko nečega, ali se odnose s poštovanjem, traže kompromis i na kraju se pomire, djeca na taj način uče vrijedne vještine. Ovakav pristup pokazuje im da je neslaganje normalan dio odnosa te da se problemi mogu riješiti bez narušavanja ljubavi i povezanosti.
Shodno tome, način na koji se roditelji nose s nesuglasicama oblikuje budućnost njihove djece. Cilj nije stvoriti dom bez sukoba, već pokazati djeci da se kroz neslaganja može proći na zdrav način.
klix.ba/hypebih.ba/R.K.
