Vrlo teško jedna porodica može preživjeti, a i ako to može to je onda vrlo skromno

Sa ukupno oko 3.200 KM mjesečnih prihoda, četveročlana porodica mora pokriti hranu, režije, gorivo, školske troškove, odjeću, internet, telefon, lijekove i eventualni kredit ili kiriju. Samo osnovni troškovi života danas lako “pojedu” gotovo cijeli budžet. Cijene hrane su posljednjih godina drastično porasle, režije su sve skuplje, a kirije u većim gradovima postale su ozbiljan udar na kućne finansije.
Samo skromno
– Vrlo teško jedna porodica može preživjeti, a i ako to može to je onda vrlo skromno. Taj iznos od dvije plaće je nešto niži nego što je potrošačka korpa i jasno je da tim ljudima nije nimalo lako. Istina, dva zaposlena su ipak neka prilika da se preživi za razliku od ljudi gdje jedna osoba izdržava porodicu ili su manja primanja. Opet naglašavam, skromno mogu preživjeti sa dvije prosječne plaće, ali o nekom normalnom životu nema ni govora, barem ne o životu koji bi treba biti primjeren i koji bi svi trebali imati, rekao je za Avaz ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Porodica koja nema riješeno stambeno pitanje praktično nema prostora za normalan život. Kada se od prihoda odbije kirija ili rata kredita, ostaje taman dovoljno za osnovne potrebe. Štednja je za većinu postala luksuz, a odlazak na more ili nekoliko dana odmora često zahtijeva mjesece odricanja. Jedan kvar na automobilu, kupovina novih kućanskih aparata ili nepredviđeni zdravstveni trošak mogu potpuno poremetiti finansijsku stabilnost porodice.
Poseban problem je činjenica da zvanična “prosječna plaća” ne predstavlja stvarni standard većine građana. Mnogi zaposleni rade za znatno manje iznose, dok statistiku popravljaju pojedini sektori sa većim primanjima. Zbog toga priča o dvije prosječne plaće često zvuči bolje na papiru nego u stvarnom životu.
Iznad granice
Istovremeno, troškovi života u BiH sve više liče na evropske, dok plaće ostaju daleko ispod evropskog standarda. Građani plaćaju skupu hranu, gorivo i usluge, ali za razliku od zemalja Evropske unije nemaju sigurnost sistema, kvalitet javnih usluga niti osjećaj finansijske stabilnosti. Mnogi roditelji rade dva posla ili dodatne honorare samo kako bi održali porodicu iznad granice dugova.
Najveći problem nije samo visina plaća, već osjećaj da se uprkos stalnom radu ne može napredovati. Porodice sa dvije prosječne plaće danas u BiH ne grade ozbiljnu ušteđevinu, ne planiraju sigurnu budućnost i često žive od mjeseca do mjeseca. To nije život dostojan srednje klase, nego konstantna borba da se zadrži privid normalnosti.
avaz.ba/hypebih.ba/R.K.