Pjevač Endži Kočan dobro je poznato ime ljubiteljima narodne muzike širom regiona, ali i u Luksemburgu, gdje živi i radi.
Nakon odlaska iz grupe „Nervozni poštar“, Endži je nastavio samostalni muzički put i intenzivno radi na objavljivanju novih pjesama.
Posljednja dva singla „Logo“ i „Pobjednik“ publika je odlično prihvatila, a Kočan sada sa svojim prijateljem i saradnikom Kenanom Fejzićem Ćinom priprema nove pjesme.
– Muzika je moj život i karijeru gradim polako, ali sigurno. Muzikom se profesionalno bavim već 20 godina, a u posljednje vrijeme najčešće nastupam s bendom vrhunskog bh. harmonikaša Muhameda Šehića Hamića. Sve pjevam, ali sevdah mi je nekako najdraži – kaže na početku razgovora Endži.
Životna priča Endžija Kočana: U Podgorci smo živjeli u trošnoj baraci, otac je radio tri smjene u aluminijskom kombinatu!
Njegova najveća podrška bila je i ostala porodica. Zahvaljujući muzici, ali i privatnom biznisu u Luksemburgu obezbijedio je sebi, ali i svojim nasljednicima ugodan život.
Ipak, nije sve u životu Kočana bilo tako sjajno.
– Roditelji su me učili da nikad ne budem materijalista. Nikad neću zaboraviti svoje životne početke. Iz okoline Berana doselio sam se u Podgoricu gdje sam živio u jednoj trošnoj baraci zajedno sa roditeljima, dvije sestre i bratom. Sjećam se starog šporeta i prozora. Roditelji su vrijedno i pošteno radili da nam sve obezbijede.
Otac je radio u Kombinatu aluminijuma Podgorica. To je težak posao gdje se metal topio tri smjene. Majka nam je plela dijelove odjeće. Ničeg se ne stidim. Život nas je dalje odveo u Luksemburg gdje sada živimo i radimo. Nastavili smo sa poštenim radom. Ništa nam nije došlo preko noći, ali moji roditelji sada uživaju u zasluženoj penziji i nas su izveli na pravi put i obezbijedili. Ja sam ponosan otac petero djece. Zanimljivo je da sam dva puta dobio blizance. Oni će nastaviti moj put, ali samo na pošten način – prepričava Kočan.
Prvi profesionalni nastup Endži je imao sa samo 14 godina, na dočeku Nove godine. Tada mu je priliku dao iskusniji kolega Amir Ćatić.
– Od njega sam dosta naučio o muzici, ali i o životu. Zajedno smo radili 13 godina dok nisam prešao u “Nervozni poštar”. Zanimljivo je da je na mom prvom nastupu bila tuča. Tada sam mislio da nikad više neću pjevati, ali poslije sam shvatio da ipak nije sve tako crno. Ima u muzici i dosta lijepih stvari. Kafana je definitivno najbolja životna škola – zaključio je Kočan.
(Hypebih.ba/S.M.H.)
