Bol i tuga u porodici pjevača Darko Lazić i dalje ne jenjavaju. Nakon što je ispratio na vječni počinak svog brata Dragana Lazića, pjevač je u krugu porodice i najbližih prijatelja podijelio potresne trenutke kroz koje prolazi.
Njegove riječi rasplakale su sve prisutne, a tom prilikom govorio je i o posljednjim trenucima prije nego što je sanduk s tijelom njegovog brata zauvijek zatvoren.
Emotivna ispovijest Darka Lazića svjedoči o velikoj porodičnoj tragediji i bolu s kojim se trenutno suočava njegova porodica.
Riječi koje kidaju
Neutješan, Darko je prijateljima koji su došli na posljednji ispraćaj pokušao da objasni ono što se teško može izgovoriti.
„Lijepo sam ga obukao… U kovčeg sam mu stavio mikrofon, parfem, torbicu i štap za pecanje“, rekao je tiho.
Te riječi odjeknule su među okupljenima snažnije od bilo kojeg govora. U njima je, simbolično, stalo sve ono što je činilo Dragana – ljubav prema muzici, lični trag koji je ostavljao gdje god da se pojavi i njegova velika strast prema pecanju, hobiju u kojem je pronalazio mir i zadovoljstvo.
Slomljen od tuge, Darko je dodao:
„Eto, sve se sredilo, bio je nikad sretniji i nikad bolji… i onda ovako da mi ode.“
Kako je već poznato, braća su bila izuzetno bliska i gotovo svakodnevno u kontaktu. Njihov odnos bio je mnogo više od obične bratske veze – bili su prijatelji, oslonac i podrška jedan drugome kroz sve životne situacije. Iako su ih obaveze često vodile na različite strane, trudili su se da svaki slobodan trenutak provedu zajedno, bilo u porodičnom domu, bilo u društvu zajedničkih prijatelja.
Posebno su uživali u zajedničkim vožnjama motorima, koje su često organizovali s društvom. Jedna od omiljenih ruta bila im je relacija između rodnog sela Brestač i Šabac, gdje su zajedno s prijateljima provodili vrijeme u vožnji, druženju i razgovoru. Upravo jedan takav susret bio je i njihov posljednji.
Neraskidiva veza
Braća su, kako kažu njihovi prijatelji, bila nerazdvojna. Njihov odnos bio je mnogo više od obične bratske veze – bili su oslonac jedan drugome, prijatelji i podrška kroz sve životne faze. I kada su ih obaveze vodile na različite strane, trudili su se da svaki slobodan trenutak provedu zajedno u porodičnom domu, s prijateljima ili na putu. Posebno su uživali u vožnjama motorima koje su često organizovali s društvom. Jedna od omiljenih ruta bila im je između njihovog rodnog sela Brestač i Šapca. Upravo na toj relaciji često su provodili sate u vožnji, razgovoru i smijehu.
I upravo jedan takav dan bio je njihov posljednji zajednički susret.
Ništa nije nagovještavalo tragediju. Smijeh, razgovor, planovi za naredne dane – sve je izgledalo kao i bezbroj puta ranije. Niko nije mogao ni da nasluti da će se samo nekoliko sati kasnije dogoditi nesreća koja će zauvijek promijeniti živote njihove porodice.
Bol sve jača
Taj dan Darko danas pamti po jednoj slici – osmijehu svog brata.
„Juče je bio mnogo lijep dan. Smijali smo se, brat me je non-stop ljubio. Rekao mi je: ‘Brate, volim što se ovako družimo.’ Stali smo i do manastira. Nije skidao osmijeh s lica. Ja sam prvi otišao, a on je s prijateljima kasnije krenuo. Vidio sam da ih nema i to mi je bilo čudno. Drug me je pozvao i jedva izgovorio šta se desilo… Ne mogu, vjerujte mi, srce će mi pući“, rekao je Darko dan nakon tragedije.
Pjevač je bio jedan od prvih koji je došao na mjesto nesreće nakon tragičnog događaja. Kada je vidio da mu brata nema na dogovorenom mjestu, čekao je da stigne da bi ga prijatelji pozvali da se vrati, rekavši mu da je došlo do tragedije. Prizor koji je zatekao ostaće mu zauvijek urezan u sjećanje, a na dan sahrane Darko se potresnim riječima oprostio od brata i na društvenim mrežama. Uz snimak dok sparinguju s boks-rukavicama napisao je:
„Rođeni moj, čekaj brata. Svog. Ponovićemo sve na ljepšem mjestu i smijati se kao nekad“, napisao je uz snimak na kojem ne skidaju osmijeh s lica.
