Problemi s ocem često se spominju u psihologiji. Odnosi se na posljedice narušenog odnosa s očinskom figurom. Iako mnogi u nekom razdoblju života osjete napetost u tom odnosu, kod nekih ona kasnije utječe na partnerske veze i sliku o sebi.
Stručnjaci upozoravaju da rani obrasci privrženosti snažno oblikuju način na koji volimo. Psihijatar Bessel van der Kolk ističe da mozak teži poznatim obrascima, čak i kada su bolni. Zato osobe koje su imale hladan, odsutan ili kritičan odnos s ocem često nesvjesno biraju emocionalno nedostupne partnere. Žele bliskost, ali završavaju u odnosima bez jasne budućnosti.
Kako problemi s ocem oblikuju život i ljubavne veze?
Čest je i strah od vezivanja. Kada odnos postane ozbiljan, dolazi do povlačenja. Izbjegava se razgovor o osjećajima, prekida se kontakt ili se veza završava prije nego što postane dublja. Istraživanja pokazuju da emocionalna udaljenost u ranom odnosu s ocem može biti povezana s nesigurnim stilom privrženosti i strahom od napuštanja.
Problemi s povjerenjem također su česti. Ako su u djetinjstvu postojala neispunjena obećanja ili nedosljednost, osoba može stalno preispitivati partnerove namjere. Umjesto opuštenosti, javlja se sumnja i potreba za kontrolom.
S druge strane, neki ulažu previše u vezu. Imaju snažan osjećaj manje vrijednosti pa pokušavaju zaslužiti ljubav pretjeranim trudom. Psihoterapeutkinja Marni Feuerman navodi da osobe s nesigurnom privrženošću često preuzimaju preveliku odgovornost za odnos i pristaju na kompromise koji im ne odgovaraju.
Nerijetko dolazi i do sabotiranja zdravih veza. Iako žele ljubav, strah od razočaranja prevlada. Fokusiraju se na mane partnera, izazivaju sukobe ili odlaze prije nego što budu ostavljeni.
Prepoznavanje ovih obrazaca prvi je korak prema promjeni. Rad na sebi i razumijevanje vlastite prošlosti mogu pomoći u izgradnji stabilnijih i ispunjenijih odnosa.
(Avaz.ba/Hypebih.ba/A.Hu.)
