TO UBISTVO JE BILO SLUČAJNO…
Kristijan Golubović se nalazi u jednom rijalitiju tokom kojeg je u razgovoru sa Jelenom Golubović otkrio nepoznate detalje iz svog života.
TO UBISTVO JE BILO SLUČAJNO…
– Ja ću početi od one priče kako sam začet i kako je sve krenulo naopako. Moj otac je sa svojim kumom napravio jednu pljačku. Tokom te pljačke moj otac je slučajno ubio jednog čovjeka, od tada mislim da nosim tu karmu i prokletstvo. Dešavale su mi se takve stvari koje zakonski ne postoje ni u jednom aktu. Posle je krenulo malo pošteno, malo trange-frange. Sve se dešavalo nevjerovatno, zato me mnogi optužuju da izmišljam. – započeo je Kristijan svoju ispovijest:
– Problem je što sam u životu kretao sve po malo, ali ništa do kraja. U samom rijalitiju sam bio favorit, međutim, uvijek sam sebe use**m. Bacio sam 50.000 evra, bahtao se sa starletom, sam sam sebi to napravio. To su sitnice u životu kada sam ja pokazao da dosta griješim. – rekao je Kristijan.
“To je najveća nepravda u historiji prosvjete”
– Krenuo sam zatim u osnovnu školu. Bio sam mašinac i jurio sam to, krenuo sam vrlo dobro, ali šta vrijedi. Bio sam nestašan. Izbace me sa časa, a ja sjednem u ćošak i učim predmet sa koga su me izbacili. Imamo sam taj stil, kada napravim sr**e i odem u muriju, ne mogu da kažem da su me maltretirali. Ja nisam imao potrebu da kradem ili bilo šta, uvijek smo imali lovu, dobra kola i sve. Bio sam peti ili šesti razred, otvorila su se vrata na učionici i jedan od nastavnika je mojoj nastavnici rekao da izađem napolje. Tada sam uzeo torbu i izašao, imao sam samo 11 godina. Izveli su me, a nisu smeli, to je najveća nepravda u historiji prosvjete. – rekao je Kristijan i nastavio:
– Taj događaj je promijenio sve. Ulazim kod direktora i tamo se nalaze dva inspektora, go**a od čovjeka. Nešto su pričali i rekli da moram da krenem sa njima. Tada sam stvorio tu averziju. Optužili su me da sam od nekog dječaka iz razreda ukrao zlatnike njegovog oca iz njihove kuće. Ja sam se malo mangupirao već po školi, pa je lako uperio prst u mene. Inspektor je prišao sa cigarom i stavio mi je na ruku, i dalje imam ožiljak. Udarili su mi šamar toliko jako da sam pao sa stolice. Tada sam pobjegao i od tog dana uvijek mi je prvi refleks da bježim od policije. – rekao je Kristijan.
BONUS VIDEO:
Hypebih.ba/hypetv.rs/A.H.
