Praznično je vrijeme, a u svečarskoj atmosferi naš glavni grad dočekuje goste iz cijelog svijeta koji će pohoditi Sarajevo. Jedan od njih nije gost. On je, zapravo naš, Sarajlija. Svetislav Pešić, proslavljeni košarkaški trener, aktuelni selektor reprezentacije Srbije, večeras je promovisao svoju knjigu ”Moja igra moj put”.
U sarajevskoj Vijećnici okupila se sportsku kremu, Pešićeve prijatelje iz igračkih dana, ali i intelektualce, političare, sportske zvijezde grada.
”Moja igra moj put” je nastala kao Pešićeva želja da, jednog dana kada se povuče, pogleda šta se sve dešavalo u njegovom životu i karijeri.
”Posljednih godina dok sam još aktivan, htio sam da pretočim u knjigu sve ono što sam doživio kao trener i igrač. Ljubav prema sportu mi je mnogo toga donijela, i ja sam od mnogih ljudi učio. Nekada smo bili zahvalni trenerima koji su prenosili svoje znanje i iskustvo na nas mlađe. Ti treneri su bili moji uzori i ja sam poželio da svoje iskustvo i znanje podijelim kao što su i oni radili” rekao je Pešić.
Ako se pitate da li postoji trener koji je osvojio sve trofeje? Ko je bio najbolji na svijetu s nacionalnim timom, najbolji u Evropi u klupskoj i reprezentativnoj konkurenciji? Pobjednik kadetskih, juniorskih, omladinskih i seniorskih prvenstava. Zlatne medalje sa svih ovih takmičenja krase trofejnu salu Karija Pešića. Po sopstvenom priznanju, sve što mu se lijepo dešavalo u životu i karijeri, začelo se u Sarajevu. U gradu na Miljacki neprekidno je živio 17 godina. Kao igrač s Bosnom je osvojio titulu prvaka Evrope u nezaboravnom finalu protiv Emersona u Grenoblu, 5. aprila 1979. godine.
‘‘Sarajevo me je kupilo na prvi pogled. Grad sa dušom, puno talentovanih ljudi u raznim oblastima. Tek se pojavljivalo Bijelo dugme, a Zdravko Čolić je započeo svoju solo karijeru pjesmom „Sinoć nisi bila tu“, dok su Indexi sa Davorinom Popovićem već žarili i palili. Bosna je bila primjer, model kako se od jednog drugoligaškog tima stiže do krova Evrope. I da nismo pobijedili Emerson u Grenoblu petog aprila 1979., taj utisak se ne bi promijenio. Sportski rezultati su plod dugog, kontinuiranog strpljivog rada. Klub nisu samo igrači i treneri, klub su i navijači, sponzori, grad, ukupan ambijent koji se stvara oko kluba. To sam uvidio već tada i time sam se vodio kasnije kroz čitavu karijeru. Uostalom, tako sam i birao sredine u koje sam odlazio, jer nisam želio da se vezujem za podneblja sa sitnim, kratkoročnim ambicijama. Ambijent stvara jedan tim, što je bolji ambijent, bolje se razvija tim. Bosna je po tome bila jedinstvena. Veliki entuzijazam…Kad razmišljam o svemu tome, sve što sam kasnije postigao, nekako se začelo u tom gradu. Sarajevo je bila Jugoslavija u malom. Centar zemlje u pravom smislu te riječi. Svi su voljeli Sarajevo.“
O knjizi su, osim zvijezde večeri, govoriti i njegov saigrač i prijatelj Mirsad Milavić, Samir Avdić, proslavljeni košarkaš i Pešićev učenik. Iz Dubajia na promociju stigao je Dejan Kamenjašević, sin čuvenog radio reportera Mirka Kamenjaševića, koji je bio Pešićev asistent u Španiji, a video linkom su se javili Emir Mutapčić, košarkaški stručnjak, i Marko Pešić.
BONUS VIDEO:
Hypebih.ba
